Preporučeni smjer: Novi centar, Zagrad, Dubovac, Kalvarija, Vučjak, Tropčić, Katušin, Čohani, Babići, Skupica, Župčići, Stari grad Novigrad, Kipljanci, Kozjača, Novi centar

Nedaleko od naselja Zagradci stiže se do povijesne Karoline, prve suvremene ceste (građena 1726.-1732.) kojom je Karlovac povezan s morem. Za one koji ne znaju ili su imali lošije ocjene iz povijesti, ova cesta nije dobila ime po supruzi ili nećakinji austrijskog cara, već po samom caru Karlu VI., kojem je valjda dosadilo truckanje do mora. Karolinom se dalje spušta do Novigrada na Dobri i kamenog mosta. Podaci o Novigradu sežu u 12. stoljeće. Od 15. stoljeća do Zrinsko-Frankopanske urote protiv Austrijskog carstva 1671. godine, grad je vlasništvo plemića Frankopana. Stradao je u 2. svjetskom ratu, a u tijeku je obnova. Kameni most preko Dobre, izgrađen kada i Karolina, pravo je “graditeljsko remek-djelo”. Na području Novigrada moguć je odmor i okrjepa u svratištima s domaćim jelima i pićem, ako se prethodno usput niste najeli neodoljivih šumskih jagoda. Prije mosta staza skreće uz Dobru i vodi slikovitim brežuljcima s voćnjacima, vinogradima i šumarcima do Skupice. Srne i zečevi mašu vam iz šumaraka, samo ih ne vidite. Kod kapele Sveti Marko ruta prolazi iznad tunela autoceste Zagreb-Split (Rijeka), a u Gornjim Stativama izbija na povijesnu cestu Lujzijanu (građena 1803.-1811.). Ova cesta je, za promjenu, doista dobila ime po ženskom izdanku habsburškog dvora, kćeri cara Franje II. Mariji Lujzi. Prošavši ispod autoceste, Lujzijana se serpentinama uspinje do Trpčića, gdje skreće preko Vučjaka i Kalvarije u Karlovac. U Cvitakima je izletište i planinarska kuća “Zvonimir Plevnik”. Slijedi spust do Dubovca (ovdje malo prikočite) gdje je, 200 metara lijevo, istoimeni utvrđeni grad. Ako naiđete na streličare ili druge srednjovjekovne ratnike, nemojte se prestrašiti, upravo imaju predstavu za turiste. Na ovom se brežuljku živjelo još u brončano doba. Najvažniji vlasnici srednjovjekovnoga grada (iz 12. stoljeća) bili su knezovi Frankopani i Zrinski. Branič-kula je vidikovac, a u njoj je smještena zavičajna izložba. Biciklistička staza spušta se u četvrt Luščić prema početnoj točki u Novom centru. U naselju Dubovac kratkim se odvojkom stiže do Nacionalnog svetišta svetog Josipa, zaštitnika Karlovca. I u cilju ste – bravo!

Preporučeni smjer: Mrežnički brig, Belavići, Gršćaki, Dubravci, Banjavčići, Draganac, Mračin, Gradišće, Lipa, Trnovo, Zvečaj, Gornje Bukovlje, Donje Bukovlje, Mrežnički brig

Za polaznu točku ove kružne biciklističke staze možete odabrati izletište u Mrežničkom Brigu uz auto-kamp “Slapić”. Ljeti je tu privlačno kupalište na rijeci Mrežnici između obilja otočića i slapića. Uz kupalište su sportsko-rekreacijska igrališta, ugostiteljski objekt, stari mlin te lijepi, 205 metara dugi, most s drvenom ogradom koji se pruža iznad sedrenih brana. Nakon svega navedenog postavlja se legitimno pitanje zašto bi uopće netko vozio bicikl i skidao ga s nosača? Ali poslušajte dalje. Biciklistička staza vodi uzvodno, uz desnu obalu Mrežnice, a potom se lagano penje i vijuga predivnim krajolicima Donjeg i Gornjeg Bukovlja. U Gornjem Bukovlju nalazi se vrijedno arheološko nalazište ranokršćanske crkve svetog Jurja podignute u krugu prapovijesne gradine. Nedaleko od njega staza opet prelazi Mrežnicu, ovoga puta pontonskim cestovnim mostom kojim stižemo u Zvečaj. Ovdje možete predahnuti, osvježiti se u bistroj Mrežnici i popričati sa sportskim ribolovcima. U Zvečaju se još naziru neznatni ostaci istoimenoga srednjovjekovnog utvrđenog grada. Kroz naselje prolazi povijesna Jozefinska cesta, građena od Karlovca do Senja od 1765. do 1779., te željeznička pruga otvorena 1873. godine. Kad smo već kod rute 1 objašnjavali porijeklo imena cesta, moramo i sada naglasiti da je cesta dobila ime po caru Josipu II. koji je naredio izgradnju nakon što je, prema priči, pao s konja podno Kapele. Po prelasku Jozefine i prolaska podvožnjakom ispod pruge, staza nastavlja kroz šumarke i livade u smjeru Lipe na Dobri. Naselje je dobilo ime po stablu lipe koje su Hrvati nekada štovali kao svetinju. A i dan-danas znaju napraviti izvrstan lipov čaj. U slikovitom kraju ističe se crkva Sveti Nikola Biskup i obližnji Dvor, te slap Ralica u obliku slova S. Do ostataka staroga grada Lipa dolazi se šetnicom “Bedem”.
Staza se dalje pruža nizvodno, uz desnu obalu mirnog toka Dobre do Gradišća, Mračina i Dubravaca. Sad se nalazite u kraju zvanom „Paurija“. U antičko doba u vapnenačkom kršu toga kraja radili su kamenolomi u kojima su se izrađivali sarkofazi. Južno od sela Mračin sačuvano je jedno takvo isklesano korito koje narod zove Škrinja. Od Dubravaca preko Gršćaka staza se spušta u Mrežničke Poljice i na magistralnu cestu Karlovac-Senj. Njome kratko vozite na jug do Belavića, gdje vožnja završava na mostu preko Mrežnice. Ruta 2 je završena, stavite recku na guvernal!

Preporučeni smjer: SrCe Prirode (Gorica Lipnička, Ribnik, Lipnik, Sračak, Jadrići, Mrzljaki, Jakovci, Ladešići, Netretić, Kolenovac, Piščetke, Gorica Lipnička, SrCe Prirode

I ova staza donosi istinski užitak vožnje kroz predio slikovite prirode. Kao ishodište staze vrijedi odabrati Seljačko domaćinstvo obitelji Srakovčić “SrCe Prirode” u Gorici Lipničkoj. Imanje je smješteno na prisojnim obroncima gore Vodenice (538 m n.m.), uz bjelogorične šumarke i rodne vinograde, ljeti i u ranu jesen pune privlačnih boja i mirisa. Nije stoga čudo da nekim ljubiteljima pedala pogled odluta, pa se na ovoj ruti sporije „zalaufaju“. Iz “SrCa Prirode” staza vodi prema selima Piščetke, Kolenovac i Mali Modruš Potok, uz male uspone i silaske, a odasvud se pruža lijep pogled na gore, brda i udoline okolice Ribnika i Netretića. Doista, ljepšu ciklo-rutu teško je i zamisliti. Po dolasku u Netretić, po mnogima sjedište kraja čiji se žitelji nazivaju Brajcima, slijedi lagani spust povijesnom cestom Lujzijanom, koja povezuje Karlovac s Rijekom. Desno, podno ceste, ukazuje se uska i dugačka udolina za koju legenda kaže da je njome nekoć davno tekla rijeka Kupa. A do Kupe uistinu dolazimo kada skrenemo s Lujzijane u Ladešićima na zapad, prema Pravutini i Ribniku. Ubrzo se slijeva ukazuje duboka dolina rijeke koja je na tome dijelu i granica Slovenije i Hrvatske. Ne bojte se, nećete zalutati u Sloveniju, osim ako vaš bicikl zna plivati. Staza nas vodi zaselcima smještenima na padinama šumovite gore Lipnik, a potom se spušta i do same obale razigrane Kupe kod Male Pake i Pravutine. Nakon odmora i okrepe možemo izabrati dva puta do Ribnika, kraći podno Sopčić Vrha i duži kroz selo Ravnica, s posjetom izletištu uz izvor-jezerce Rilac. Doživljaj upotpunjuje susret s kulturno-povijesnom baštinom toga kraja. Ističe se utvrđeni srednjovjekovni grad Ribnik – jedini sačuvani nizinski “Wasserburg” (njemački naziv za grad s opkopom napunjenim vodom) u Hrvatskoj, na području gdje su utvrđeni srednjovjekovni gradovi uglavnom smješteni na povišenim položajima.
Lijepa prilika za mali odmor i zajedničko slikanje s ovim dvorcem u pozadini. Imanje se spominje još u 13. stoljeću, a današnji izgled grada većinom je baština knezova Frankopana iz 16. stoljeća. Na kraju slijedi uspon do Gorice Lipničke, s koje se opet šire nezaboravni vidici.

Preporučeni smjer: Mrežnički Brig, Mrežnički Varoš, Pećurkovo Brdo, Banjsko Selo, Leskovac Barilovački, Mrežnički Novaki, Mrežnički Brig

Kao ishodište ove staze predlažemo izletište u Mrežničkom Brigu kod auto-kampa “Slapić”, gdje se ljeti možete osvježiti u bistroj Mrežnici podno zapjenjenih slapova, a većinu godine i zaigrati tenis, odbojku na pijesku… Vodenica s drvenim kotačima, kao i suvremeni most obložen drvetom, vraćaju nas starim tradicijskim obrtima i potiču na ugodno putovanje bez žurbe i napetosti. Stoga vam preporučamo da prije polaska na ovu rutu istezanje obavite plivajući u Mrežnic Biciklistička staza vodi prvo na jug, uz rijeku Mrežnicu, da bi se potom postupno kroz Mrežničke Novake uspela do Leskovca Barilovićkog. Vidici na zelenu brdovitu okolicu sve su širi i ljepši, da bi naposljetku “puknuli” i na istok, na dolinu još jedne riječne ljepotice, Korane. Čovjek bi se sad  poželio prebaciti na paraglajder i s visine uživati u panorami. Ali idemo dalje na dva kotača. U selu Leskovac Barilovićki nalazi se barokna župna crkva Svetog Josipa, građena u Vojnoj krajini 1785. godine, jednostavnih i pravilnih oblika. U obližnjem Carevom Selu sačuvano je nekoliko starih drvenih kuća. Iz Leskovca Barilovićkog slijedi spust do Banjskog Sela i Belajskih Malinaca u čijoj blizini se nalazio utvrđeni srednjovjekovni grad Belaj, a prethodilo mu je prapovijesno željeznodobno naselje i vjerojatno gradina plemena Kolapijana. Ovo staro pleme ime je dobilo po rijeci Kupi (Colapis) uz koju je živjelo. Staza nastavlja kroz Pećurkovo Brdo i podno Belajske Vinice prema Mrežničkom Varošu, gdje se vraća Mrežnici. Iza leđa ostavljamo brijeg Vinicu (321 m n.m.) s izletištem i planinarskom kućom “Mladen Polović” te lijepim vidikom na grad Karlovac. Iz Mrežničkog Varoša nema niti dva kilometra na sjever do Duge Rese, gradića sa zanimljivom graditeljskom ostavštinom iz “zlatnog doba” pamučne industrije s kraja 19. stoljeća, lijepim parkom, ali i uređenim kupalištem na Mrežnici.
A biciklistička staza nas iz Varoša vodi u suprotnom smjeru, k polazišnoj točki u Mrežničkom Brigu. Ljeti se na više mjesta uz obalu može pronaći  pokoji “intimni kutak” i uživati u čarima jedne od najljepših hrvatskih rijeka.

Preporučeni smjer: Duga Resa, Petrakovo Brdo, Kipljanci, Stari grad Novigrad, Frketić Selo, Dubravci, Dubrovčani, Dvorjanci, Galović Selo, Belavići, Mrežnički Varoš, Duga Resa

Ova kružna biciklistička staza pruža se između Mrežnice i Dobre, dijelom riječnim dolinama, a ponajviše šumovitim pobrđem i prostranim livadama. Ako za početnu točku odaberemo Dugu Resu, gdje se možemo opskrbiti svime potrebnim, valja nam krenuti od gradskog kupališta na lijevoj obali Mrežnice. Uz kupalište je poligon za vježbanje, pa tu možemo obaviti zagrijavanje. Prešavši cestovni most, vozimo desnom obalom rijeke, kroz naselja Mrežnički Varoš i Mrežnički Brig. Mrežnicu ponovno prelazimo mostom kod auto-kampa “Slapić”. To nas mjesto mami da zastanemo,  uživamo u raskoši mrežničkih slapova, sedrenih brana i otoka, da odmorimo i nahranimo i tijelo i dušu. Stigavši ponovno na lijevu obalu, nastavljamo još malo uzvodno do Galović Sela cestom uz željezničku prugu Karlovac – Rijeka (Split). Potom skrećemo na sjever i izlazimo na magistralnu cestu za Senj, povijesnu Jozefinu. Od Venca Mrežničkog slijede kilometri opuštene vožnje sporednim cestama do Dvorjanaca, Kozalj Vrha, Dubravčana, Frketić Sela, Rešetareva i staroga grada Novigrada na Dobri. Kod Frketić Sela spuštamo se u dolinu Dobre, s pogledom na rodna novigradska polja i mirnu rijeku nadsvođenu upečatljivim kamenim mostom s 10 polukružnih otvora, sagrađenim u prvoj polovici 18. stoljeća. Srednjovjekovni Novigrad drevni je plemićki grad, čiji su najznačajniji vlasnici, od 15. do 17. stoljeća, bili knezovi Frankopani. Premda je u tijeku obnova grada, možete ga razgledati i uspeti se na kružnu branič-kulu s koje se pružaju divni vidici, posebice na zapad do “uspavanog diva” – planine Klek.
Od Novigrada vozimo prvo na istok starom Karolinom, a potom netom prije crkvice svetog Fabijana i Sebastijana u Zagradcima kreće spust niz vinorodne padine do Petrakovog Brda. Ako vas ovdje spazi netko od vinogradara i ponudi hladnim gemištom, nemojte odbiti. Po prelasku magistralne ceste Karlovac-Rijeka čeka nas završna dionica vožnje do Duge Rese.

Preporučeni smjer: Gršćaki, Duga Resa

Biciklistička staza broj 6 je kratka i povezuje staze broj 2 i 5, pružajući se od zaselka Gršćaki do grada Duge Rese. Staza je zbog svoje kratkoće idealna ako ste nešto umorni i neraspoloženi za duže dionice, ili ako se iza brda skupljaju crni oblaci, pa se bojite pljuska. Od križanja nedaleko od Gršćaka, ova staza silazi predjelom bjelogorične šume, da bi neposredno pred Dugom Resom izbila među livade i voćnjake, spajajući se sa stazom broj 5. S toga mjesta pruža se zanimljiv panoramski pogled na Dugu Resu i okolicu, na dolinu rijeke Mrežnice te na brijeg Vinicu koji se izdiže povrh doline i grada. Sad je pravo vrijeme da iz biciklističke torbe izvadite fotoaparat i snimite nekoliko nezaboravnih fotografija.

Preporučeni smjer: Novigrad na Dobri, Maradini, Vinski Vrh, Netretić

Ova biciklistička staza predstavlja poveznicu staze broj 3 sa stazama broj 1 i 5, a pruža se od Netretića, preko Vinskog Vrha, do Novigrada na Dobri. U Novigradu se kreće na istok po staroj Lujzijani, s koje se staza ubrzo odvaja u smjeru doline rijeke Dobre. Spuštajući se prema rijeci, vidik nam se pruža i na zelene gorice, zavoje i usjeke povijesne Lujzijane, ali i dugački vijadukt suvremene auto-ceste Zagreb-Rijeka (Split), s kojom se naposljetku i “križamo”. Na kraju stižemo i do kudikamo simpatičnijeg drevnog kamenog mosta preko Dobre iz prve polovice 18. stoljeća, građenog istovremeno s Karolinskom cestom, čiji je sastavni dio. Na strmini suprotne obale uzdiže se srednjovjekovni grad Novigrad na Dobri. I to je to, čestitamo, prošli ste sve biciklističke rute karlovačko-dugoreškog kraja!

Preporučeni smjer: Karlovac – Borlin – Donja Jelsa – Donje Pokuplje – Mahično – Gornje Pokuplje – Jaškovo – Grdun – Zadobarje – Gornje Stative – Zagrad – Karlovac

Ruta kreće iz centra Karlovca, grada koji je dobio ime po svojem osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu. Veći dio rute prolazi nizinskim krajem, osim dijela kod Starog grada Dubovca, gdje se nalazi ne osobito zahtjevan uspon. Ova ruta duljine 31 kilometar najvećim dijelom prolazi uz rijeku Kupu pritom, nam nudeći idiličan doživljaj prirode. Staza vodi kroz prigradska naselja i sela do obala rijeka Kupe i time će donijeti poseban užitak zaljubljenicima u vožnje kroz prirodu. Grad Karlovac građen je po zamisli idealnoga renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. Taj središnji trg danas je Trg bana Josipa Jelačića s kojeg i krećemo na ovaj zanimljiv izlet. Prolaskom najpoznatijom karlovačkom ulicom, Radićevom, dolazimo do Trga Matije Gupca te cestice uz samu rijeku Kupu, koja nas vodi prema Dubovcu. Taj dio grada dobio je naziv prema istoimenome starom gradu, jednom od najljepših i najsačuvanijih spomenika feudalnog graditeljstva Hrvatske. Izdignut na brijegu uz rijeku Kupu, povijesno je služio kao važna obrambena točka u borbi protiv Osmanlija, u čemu se pokazao vrlo uspješnim. Njegova branič-kula danas je najbolji karlovački vidikovac, a u njoj se održavaju izložbe i turističke priredbe Gradskog muzeja. Šumskim putom koji prolazi ispod podvožnjaka autoceste A1, prolazimo pored Male Jelse te dalje uz rijeku Dobru kroz Zadobarje, čije uži središte krasi srednjovjekovna kapela sv. Antuna Pustinjaka, bogata freskama koje upotpunjuju sakralnu baštinu nekadašnjeg zrinsko-frankopanskog područja. Prateći tok rijeke Dobre, prelazimo mali mostić i dolazimo do restorana Papalina gdje se nalazi označeni šumski put koji ovu rutu spaja s karlovačkom rutom 3 iz „srca prirode“. Put nas vodi kroz mjesto Jaškovo, do drvenog mosta na rijeci Kupi, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi dvorac Turk Mažuranić.
Ovo je nekadašnje ladanjsko središte francuskog maršala Marmonta, koji je vladao tim područjem u vrijeme Napoleonovih Ilirskih pokrajina. Slijedi put do mjesta Mahično, u kojem se smjestila župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije, sagrađena u 18. stoljeću, točnije 1770. godine. Crkva je oslikana početkom 20. stoljeća, u bogatome tirolskom stilu. Nakon vožnje naseljem Mahično, dolazimo do još jednog mosta na rijeci Kupi, prelazimo ga i time se vraćamo prema Karlovcu. Opet prolazimo ispod podvožnjaka autoceste i vozimo uz rijeku Kupu, preko koje se nalazi Drežnik i time dolazimo na završnu točku našeg putovanja.

Odabirom ove nizinske kružne rute učinili ste pravi potez jer nadomak grada Karlovca, nalazi se pregršt zanimljivih odredišta, slikovitih krajolika uz rijeku Kupu, riječnih kupališta i izletišta.

Vožnja biciklom ovom stazom pružit će vam mogućnost upoznavanja duge i burne povijesti kroz rekreaciju i boravak u prirodi. Podloga je asfalt u dužini 48,3 km, a makadam u dužini 5 km. Ruta ima spoj na rute 42, 47 i 59.

Kružna ruta započinje na trgu bana Josipa Jelačića, središnjem gradskom trgu gdje se nalazi  zavjetni pil (“Kužni pil”) s likom Bogorodice izgrađen nakon epidemije kuge 1691. godine.

U geometrijskom središtu čitave Zvijezde, pa tako i trga je zdenac iz 1869. godine ukrašen alegorijskim prikazima rijeka, izgrađen na mjestu barokne fontane koja je crpila vodu dovedenu s borlinskih zdenaca. Karlovac je podignut u 16.st. u svrhu obrane od turskih osvajača, a Zvijezda je naziv za najstariji i središnji dio grada Karlovca, tzv. karlovačku tvrđavu, koja je izgrađena u 16. stoljeću kao renesansni fortifikacijski sustav karakterističnog šesterokrakog oblika. Ulice unutar Zvijezde pravokutno su raspoređene.

Trg je okružen zelenilom i ljepotom gradskih parkova i prije početka rute iskoristite priliku i obiđite Zvijezdu, zađite u sam centar, posjetite Gradski muzej Karlovca, Franjevački samostan s bogatom muzejskom zbirkom.

Započinjete vožnju ulicom Josipa Kraša i krećete se prema Banijanskom mostu. Iz ulice Josipa Kraša dolazite u ulicu Pavleka Miškine i na prvom raskrižju skrećete lijevo u ulicu Janka Draškovića. Na idućem raskrižju skrećete desno u ulicu Ljudevita Gaja i prelazite most na Kupi. Današnji most postavljen je 1947. godine, a dobiven je ratnom reparacijom od Njemačke. Još 1585. godine na mjestu današnjeg Banijanskog mosta gradi se prvi drveni most. Kako je most bio u biti drveni pontonac koji nije odolijevao nepredvidljivim ponašanjem Kupe, Marija Terezija je dala napraviti novi fiksni, drveni most od hrasta 1754. godine.

Taj most je služio do 1880.-ih godina kada su troškovi održavanja postali preveliki te je odlučeno da će se napraviti novi – željezni most! Sagrađen je 1885. godine te je imao dva luka. Za vrijeme drugog svjetskog rata Nijemci su ga srušili 1945. godine. Prelaskom mosta dolazite do Banije, karlovačkog naselja na lijevoj obali Kupe koja je do 1902. bila samostalna upravna općina hrvatsko-slavonske Zagrebačke županije u sastavu Karlovačkoga kotara. Banija je tako nazvana jer je uvijek bila pod banskom vlašću i osnovana je u 14. stoljeću.  Nakon vožnje ovim karlovačkim naseljem skrenite desno nakon supermarketa Plodine u ulicu Selce. Vožnja biciklom uz rijeku Kupu uistinu je nešto posebno i nastavite vožnju ulicom Selce te kod Kapelice Presvetog Srca Isusovog skrenite desno u Kapeličku ulicu.

Dolina je idilična i bajkovita, a priroda oduševljava. Kod Vodostaja se rijeka Korana ulijeva u Kupu i na tom ušću još uvijek se može vidjeti plovni bager kako vadi šljunak iz korita rijeke i mala motorna teglenica kojom se po rijeci transportira šljunak. Pjeskarenje na Kupi, nekada dok se pijesak vadio ručno metalnim tuljcima u široke čamce, bilo je vrlo cijenjeno zanimanje Karlovčana. Upravo ovdje svojim ulaskom u nizinu Pokuplja, Kupa  postaje prava nizinska rijeka. Nastavite vožnju  ovom idiličnom dionicom do Donjeg Mekušja gdje ćete skrenuti desno prema Rečici i Luki Pokupskoj gdje je spoj sa rutom 42. Ovaj dio rute je okruženom šumom i livadama te nastavite vožnju prema Zamršju koje pripada administrativnoj općini Rečica. Vozite se cestom D36 i prije ulaska u Pokupsku Blatnicu  skrenite desno na most preko Kupe za Bansku Selnicu.
Most je dugačak 174,3 metra i širok gotovo 10 metara i sa obje strane mosta ima biciklističko pješaku stazu, zastanite i uživajte prije povratka na desnu obalu u pogledu na smirujuće zelenilo rijeke Kupe. Nakon Banske Selnice ruta nastavlja prema naseljima Kablari i Skakavac. Naselje Skakavac je malo urbano središte karlovačkih mjesnih odbora istočno od rijeke Korane i južno od rijeke Kupe, te je sa župnom crkvom također i vjersko središte tog kraja. Vožnja ovom dionicom nastavlja se mirnom i slikovitom asfaltnom cestom i vrlo je ugodna i dinamična jer nije opterećena prometom. Nakon Skakavca nastavljate prema Brođanima i dok se vozite ovom rutom primijetiti  ćete ostatke ratnih razaranja.  

U Brođanima se odmorite i okupajte te svakako zaplovite na žitnoj lađi Zora. Doživite jedinstveni pogled na prirodu kao putnik neponovljivog riječnog broda, drvene lađe duljine 25 metara, kakva je u 18. stoljeću plovila Kupom koja će Vas provesti kroz vrijeme i oživjeti vrijednost starog hrvatskog hrasta od kojeg je izgrađena, vrijednost svakog klina i planjke koje su vrijedne ruke starih tesara djelale samo za Vas.

Nakon Brođana vozite se okruženi šumama i obrađenim poljima prema Popović brdu i Kamenskom gdje se nalaze  Pavlinski samostan  i crkva Blažene Djevice Marije Snježne, jedni od najvažnijih sakralnih spomenika na području karlovačke županije.

Pavlinski samostan i crkvu Majke Božje Snježne podigla je Katarina Frankopanska 1404. te je dovela pavline iz Poljske. Tijekom turskih osvajanja pavlini su morali napustiti crkvu i samostan, u koje su se ponovno vratili u 18. stoljeću. Obnova teško stradale crkve trajala je od 1742. do 1767. Pavlinski samostan i crkva, u to su doba postali važno kulturno i umjetničko središte ovoga područja. Potkraj sedamdesetih godina prošloga stoljeća samostan i crkva također su se obnavljali i sanirali da bi sve to bilo uništeno u Domovinskom ratu početkom listopada 1991. Sve je obnovljeno 2007. a zanimljivo je da su hrvatske, na obnovi su sudjelovali i poljski restauratori.

Iz Kamenskog se uputite kroz Gornje Mekušje prema Karlovcu, do starog drvenog Koranskog mosta . Taj most jedan je od simbola grada Karlovca i napravljen je od dobre hrastove građe davne 1934. godine. Nastavite preko mosta Ruskim putem i ugledat ćete najljepši koranski slap te obalu gdje se nalazi najduža, najljepša i najposjećenija gradska šetnica s romantičnim drvenim mostom na pontonima. U neposrednoj blizini nalazi se Foginovo kupalište, kao jedino registrirano riječno kupalište u Hrvatskoj, dobitnik Zelenog cvijeta i Turističkog cvijeta. Uz obilje popratnih sadržaja na obali i u samoj rijeci (boćalište, odbojka na pijesku, stolni tenis, košarka, viseća kuglana, sprave za vježbanje, te u rijeci – atraktivne sprave za mlađe kupače i vaterpolo igralište), vrijedi naglasiti da je Foginovo i jedina hrvatska riječna plaža prilagođena potrebama osoba s invaliditetom. U Karlovcu je, kao u vjerojatno nijednom gradu u Hrvatskoj, posve očigledan značaj rijeka za život ljudi i opstanak čitavog biljnog i životinjskog svijeta.
Prije povratka na Trg bana Josipa Jelačića ovdje možete uživati i u bogatoj gastronomskoj ponudi restorana i hotela s jedinstvenim pogledom na Koranu i koranski slap.

Rute 48 i 50, ukupne dužine 14 kilometara, počinju u Lasinji, na središnjem gradskom trgu. Kako se Lasinja nalazi na desnoj obali Kupe tako su i okolna mjesta dobila sasvim logična imena kao Desni Štefanki i Desno Sredičko. Savršeno za orijentiranje, zanimljivo za obići.

Rute nisu zahtjevne i pružaju obilje doživljaja jer prolaze uzduž predivnih livada i pitoresknog krajolika, koje vas vode do mirnih obala rijeke Kupe gdje postoji više plaža za kupanje. Kupa je vrlo prevrtljiva rijeka s nekoliko lica, ponekad mirna, ponekad brza, ponekad duboka, a ponekad vrlo plitka. No nizvodno od Jamnice, Kupa je vrlo mirna i pitoma, svoje dubine zamjenjuje plitkim brzim dijelom dok u ljetnim mjesecima spada u toplije rijeke u Hrvatskoj. Posebnu čar predstavlja kupanje u čistoj rijeci Kupi i ova prekrasna priroda i okruženje pravi su užitak za ribolovce i sve ljubitelje prirode. Kupa je u ovom dijelu izuzetno bogata ribom i svake godine se na ovom području ulove kapitalni primjerci amura, šarana, soma i štuke i samim time je razvijen i ribolovni turizam.

Kad ste već došli do obala rijeke Kupe, parkirajte svoj bicikl i još jednom upoznajte ovaj kraj iz druge perspektive i uživajte u  danu prepunom čiste ljepote prirode i  nemojte  propusti priliku napraviti odličnu fotografiju uz ovaj riječni biser. Jedna od zanimljivosti je i to da se već nekoliko godina na kupalištu Pod pećinom u Lasinji održava Riječno kino uz Karlovačko gdje se u ugodnom ambijentu uz Kupu i zvjezdano nebo okupi mnogo posjetitelja koji uživaju u filmovima.

„Malen si, uzak, trošan, al ti me ipak nosiš, čamče na Kupi!…početak je pjesme Čamac na Kupi velikog hrvatskog književnika Vladimira Nazora. Provezite se i vi tradicionalnim drvenim čamcem na Kupi i upustite se u pravu pustolovinu istraživanja Kupe u Lasinjskom kraju.

Nakon što ste krenuli rutom 48, vozite se ulicom Svetog Florijana koje kao i mjesto Lasinja pamti nemirna vremena i stradanja u Domovinskom ratu, ali pamti i mirna doba blagostanja ovog tihog poljoprivrednog kraja. U ratnim razaranjima na području općine više od 50% obiteljskih kuća potpuno je razrušeno, dok je 30 % pretrpjelo oštećenja V. kategorije.

Iz ulice Svetog Florijana skrenite desno na spoj rute 49 i 51 i uživajte u laganoj vožnji i nastavite pratiti oznake biciklističkih ruta Karlovačke županije.
Rutom 50 uputite se sa Trga Hrvatskih branitelja ka Desnom Sredičku. Vozite se Lasinjskom cestom gdje je manji intenzitet prometa prema ovom malom naseljenom mjestu u kojem se nalazi i vikendaško naselje. Nakon izlaska iz mjesta Lasinja čeka vas lagani spust i prekrasan pogled na prozračnu i privlačnu šumu koju presijecaju  lokalni šumski putevi koji će vam učinit ugodu na ovoj ruti. Podloga na ovim rutama je asfalt u dužini 13,5 km, dok je makadam u dužini 2,5 km.
Povratkom u Lasinju, polako se možete pozdraviti sa ovim mirnim i idiličnim krajem uz Kupu do neke nove prilike za putovanje.

Ova spoj ruta, idealna je prilika da se provezete mirnom i slikovitim pokupskom cestom kroz šume i polja u lijepom pejzažu kao stvorenom za lagano i rekreativno okretanje pedala.

Krenite od spoja rute 47 manje prometnom cestom i prvo naselje kroz koje ćete proći je Banski Kovačevac koji se nalazi u sastavu Općine Lasinja. U karlovačkom Pokuplju nekoć je bilo mnoštvo drvenih crkvica. Jedna od njih bila je i drvena kapela Svetog Petra u Banskom Kovačevcu sagrađena u prvoj polovici 18. stoljeća. Uoči Domovinskog rata u cijelosti je bila obnovljena, no 1991. godine do temelja je spaljena. Godine 2006., na blagdan Svetog Petra i Pavla blagoslovljena je novoizgrađena kapela.

Dok pedalirate kroz Banski Kovačevac imate  prekrasan pogled na kupsku dolinu. Pokupsko je područje bilo nastanjeno već u prapovijesti, pa se prema nalazištu u Lasinji naziva i Lasinjska kultura. U antičko je doba uz Kupu živjelo Ilirsko pleme Kolapiana, nakon kojih su tim prostorom zavladali Rimljani. Nakon doseljenja Hrvata u ranom srednjem vijeku Pokuplje se u XIII. stoljeću uz Sisačku županiju širi na teritorij Goričke i Gorske županije. Na tom su prostoru nastajala brojna feudalna vlastelinstva i trgovišta.
Pokupska dolina je kraj kojeg odlikuje čist zrak, kvalitetna zemlja, nekad dno Panonskoga mora, i ljudi koji je obrađuju i žive za nju. Većina ljudi danas želi napraviti mali pomak ka zdravijem načinu života i  razmišlja o tome što mu se nalazi na tanjuru. Iskoristite prigodu i raspitajte se kod domaćina jer u selu i okolici ima mnogo malih seoskih imanja s nasadima voća, povrća, te uzgojem kokoši, koza, svinja i krava koje su izvor organske hrane.

Ruta nastavlja nakon Banskog Kovačevca ulaskom u Prkos Lasinjski i slijedi vam lagani uspon. Nakon uspona nastavite ravnom valovitom cestom kroz naselje. U samom naselju nalazi se i spomenik s kosturnicom žrtvama iz Drugog svjetskog rata. Poslije izlaska iz Prkosa Lasinjskog slijedi ravna dionica ceste kroz šumu i polja do Novog Sela Lasinjskog gdje ćete se spojit na rutu 49 kod table za Crnu Dragu koja se nalazi sa desne strane ceste.

Zbog povoljne i umjerene klime voziti možete tijekom cijele godine, a zbog razlike u boji lišća i krošnji, ova dionica ovisno o godišnjem dobu, izgleda drugačije. Zbog toga prevladava osjećaj da svaki put kad uronite ovom rutom otkrivate novu stazu. Podloga na ovoj spoj ruti u ukupnoj dužini je asfaltirana.

Na ovu zanimljivu kružnu rutu kreće se iz Brođana, mjesta na desnoj obali Kupe udaljenog 15 kilometara od Karlovca. Polazak  je kod pristaništa Žitne lađa “Zora”, jedinstvene europske atrakcije. Jeste li se ikad vozili Žitnom lađom? Ako niste, sada ćete imati sjajnu priliku i za to iskustvo. Plovidba jedinstvenom replikom povijesnog broda dočarat će vam doživljaj prošlog vremena kada se žito prevozilo lađama rijekom Kupom i Savom te povezivao Karlovac i Hrvatsku s dalekim Temišvarom i Dunavom.
Na granici mikroregija Pokuplja i Korduna uz Brođane tu su i naselja Slunjski Moravci, Skakavac, Brežani, Lipje, Ribari, Slunjska Selnica, Banska Selnica i Kablar. U Brođanima je i završetak rute 47.

Žitna lađa jedna je od tri tipa lađi, kakve je imao karlovački lađarski ceh, najbogatiji ceh obrtničkog Karlovca iz doba Ilirskog preporoda. Prvo što ćete doživjeti bit će rijeka Kupa – pogled s visine na njeno smirujuće zelenilo i osjećaj stabilnosti njenog toka dok polako prolazi ispred Vas i…pogled na „Zoru“, predivan veliki drveni brod, stopljen s prirodom, težak i smiren u svojoj moći da vlada rijekom. Plovidba traje 90 minuta i tijekom plovidbe vide se ostaci starog željezničkog mosta srušenog u Domovinskom ratu, Franjevački samostan i crkva Majke Božje Snježne u Kamenskom.  Putovanje izletnika prati niz životinja poput divljih patki, orla štekavca,  kormorana, a ponekad se sretne i pokoja vidra ili dabar. Najhrabriji se mogu okušati za kormilom lađe uz pomoć kapetana, a najmlađi uvijek pozvone na pravo brodsko zvono. O polascima lađe više možete saznati na mrežnim stranicama www.aurora-colapis.hr .

Do Domovinskog rata kroz Brođane je prolazila željeznička pruga Karlovac-Sisak. Pruga, kao i most, su uništeni u ratu, a polovica mosta stoji kao podsjetnik na ratna razaranja. U Brođanima se nalazi i obnovljeni bunker na obali rijeke Kupe iz perioda Drugog svjetskog rata na mjestu gdje je nekad bio željeznički most i prolazila pruga. Bunker datira  iz 1942. godine kad je talijanska okupacijska vojska na ovom području prionula gradnji više desetaka bunkera koji su služili kao osiguranje željezničkog pravca. Kameni bunker  kao nijemi svjedok svog vremena postaje turistički vidikovac i to kao dio projekta turističke valorizacije kulturne baštine na rijeci Kupi.
Jedan dio biciklističke rute prolazi uz samu rijeku Kupu koja nudi osvježenje te svojim tokom stvara ugođaj potpunog sjedinjenja s bogatim prirodnim svijetom. Vozeći se biciklom ovom rutom  proći ćete obalama rijeke Kupe, kroz mirisne livade i polja, netaknute  šumarke, pitoreskne brežuljke,  brojne potoke koji žubore i sela očuvane ljepote sa jedinstvenim vidikovcima.  

Nakon Brođana ruta vodi prema naselju Brežani. Sva naselja u ovom kraju za vrijeme Domovinskog rata su pretrpjela velike štete na kućama i gospodarskim objektima. No, volje i želje za napretkom nije nedostajalo te su se  ljudi borili i izborili da obnove i nadoknade sve uništeno. Sada je ovaj kraj poznat po uspješnim poljoprivrednicima, vrsnim stočarima i voćarima.

Želite li probati bakin sok od koprive, kolač balzamača,  domaći kruh preporučamo vam da posjetite izletište Gliboki Brod u Brežanima, uz samu obalu rječice Utinja. Putnicima namjernicima, u ponudi su autohtona jela Pokupskoga kraja, blagdan za svačije nepce. Bogata zemlja na kojoj pasu životinje i na kojoj je uzgojeno voće i povrće, povremeno na površinu izbaci morske školjke – ostatke nekadašnjeg Panonskog mora.

Ruta 49 najduža je biciklistička ruta u Općini Lasinja. Početna i završna točka ove rute je u mjestu Lasinja, smještenom u središnjem Pokuplju, u živopisnom kraju u nizini gdje Kupa započinje svoj mirni tok prema ušću. Veliki značaj Kupe za lasinjski kraj ovjekovječen je stavljanjem simbola rijeke na grb Lasinje, a lastavica na grbu priča nam povijesnu priču o lasinjskoj kulturi.  

Lasinjska kultura poznata je eneolitička kultura rasprostranjena od 3700. do 3200. godine prije Krista, razvila se na na lasinjskom području i proširena je kontinentalnom Hrvatskom i bosanskom Posavinom, Slovenijom, Koruškom i Mađarskom oko Blatnog jezera. Nazvana je prema lokalitetu Talijanovo brdo u Lasinji. Nije li to dovoljno da vas  inspirira za istraživanje ovog kraja?

Općina Lasinja, udaljena je 30 kilometara od Zagreba i Karlovca, pruža svojim stanovnicima i gostima blizinu grada, ali i mir te čistoću prirode. Podloga na ovoj ruti  je asfalt u dužini 12,8 km, dok je makadam u dužini 1,3 km.

Razmjerno lagana tura provest će vas nizinskim područjem netaknute i čiste prirode kroz šumski predio do sela Crna Draga gdje se nalazi jezero Ciglana i lovište koje zbog oblika, inklinacije terena te geološkog sastava bogato stalnim i povremenim  izvorima i potocima koje daju dovoljnu količinu vode tlu i vegetaciji tijekom cijele godine. Vožnja uz šumu odmara dok su šume  izvor ljepote ovog kraja i života njegovih stanovnika. U bilo koje doba godine šume pružaju najbolje od svoje ljepote i s biciklom se možete zaustaviti u ovim šumskim čistinama koji svjedoče čarobnom osjećaju mira.

Zanimljiva je ova trasa sa svojim povijesnim pričama  i upravo tamo u crnodraškim šumama gdje su danas debele bukve nekada je bilo srce župe Lasinje. Davno nekada je bila crkva svete Ane čiji se temelji još uvijek naziru, pokraj nje bio je i župni dvor. Oko crkve  po brežuljcima bile su kuće imućnih hrvatskih zadruga. Župa je zahvaćala i stari grad Sjeničak gdje su se održavali hrvatski sabori, a tamo dalje je Petrova gora gdje je poginuo i hrvatski kralj Petar.
Nemojte žuriti, cilj je uživati u vožnji i krajoliku i nakon Crne Drage nalazite se na pola puta do Lasinje, opet nizinskom trasom uz polja i šume sve do 10 kilometra kada trebate skrenuti desno na lokalnu cestu prema Lasinji. Nakon toga uživajte na ravnom odsjeku ceste po kojoj trebate voziti 1,49 km.
Prije raskrižja ušli ste u mjesto Lasinja i na raskrižju skrenite desno i slijedite znak Blatuša, Desno Sredičko. Možda niste znali da Lasinja jedina u Hrvatskoj ima samostan Kćeri Srca Isusova. Od 2007. godine u Lasinji djeluju časne sestre Klauzurnog samostana Kćeri Srca Isusova, prozvanog bijelim Karmelom. Riječ je o jedinom samostanu ovog reda u Hrvatskoj koji je još blaženi Alojzije Stepinac imao veliku želju dovesti u svoju nadbiskupiju. Život bijelih redovnica sa škapularom, obilježenim s dva srca, odvija se u samostanu gdje se izmjenjuje molitva i rad.

U mjestu se nalaze ostaci ruševina župne crkve svetog Antuna Padovanskog, ali i novosagrađena crkva istog imena, a ako krenete u malo istraživanje broja kapelica, uzmite si dovoljno vremena.
Iskoristite prigodu i posjetite etno muzej u mjestu. Tijekom Domovinskog rata na području općine uništene su tradicionalne drvene kuće, kao i ostala kulturna dobra. Kako bi se očuvala sjećanja na tradicijsko graditeljstvo, Općina je realizirala projekt izgradnje i uređenja tradicionalne drvene kuće, u kojoj je smješten etno muzej. U muzeju su izloženi primjerci muške i ženske narodne nošnje te tradicijski namještaj i upotrebni predmeti.
U središtu mjesta se nalaze trgovine i ugostiteljski objekti, a ova rekreativna ruta koja ima spojeve na rute 48 i 50 završava na središnjem trgu.

Ova kratka kružna ruta kreće sa središnjeg trga u Lasinji i vodi vas glavnom cestom kroz ovo živopisno mjesto. Sama staza od vas zahtijeva samo da uživate u srdačnoj dobrodošlici, zelenom krajoliku okruženom poljima, tajanstvenim šumama i beskonačnim livadama.

U blizini središnjeg trga nalaze se trgovine i kafići te tu možete pronaći i parkirališni prostor gdje možete ostaviti vaš automobil, ukoliko dolazite iz neke udaljenije turističke destinacije na jednodnevni ili višednevni biciklistički izlet po Lasinjskom kraju.
U ranijoj povijesti Lasinja je bila poznata kao župno (katoličko vjersko) i vojnokrajiško središte za vrijeme Hrvatske vojne krajine (granice) dok su Lasinjski Graničari (najslavniji elitni vojnici Hrvatske Vojne Krajine).
Nakon jednog kilometra silazite sa glavne ceste i skrećete desno na užu cestu kroz široka polja te prolazite kroz blago brdovito područje za koje se slobodno može reći da je prava oaza mira okružena šumom.  

U neposrednoj blizini je i kamenolom gdje se eksploatira građevinski kamen po kojem je Lasinja isto tako poznata. Od ostalih rudnih bogatstva tu su barit i kaolinska glina kao i nepresušni izvori i obilje vode u razgranatoj mreži vodotoka, te izvori kvalitetne pitke vode uz prisutnost termalnih izvora i izvora mineralne vode.  
Vozeći se šumskim krajolikom bit ćete nagrađeni koncertnim pjevom raznih ptica, a s obzirom na neposrednu blizinu šume možda naiđete i na drage šumske susjede kao što su srne, vjeverice, ježevi, zec te ostali šumski stanovnici.  

Ruta ima spoj na rutu 49 i 50 dok je asfaltna podloga u dužini 3,9 km, a makadam u dužini 1,8 km. Ruta je zamišljena tako da se povratno vraća istim putem na polazište na središnji trg u Lasinji.

Preporučeni smjer: Ozalj – Trg – Polje Ozaljsko – Zorkovac na Kupi – Zorkovac – Mirkopolje – Brezarić – Krašić – Hrženik – Vrhovac – Zajačko selo – Ozalj

Ruta 9, duga 28 kilometara, počinje u gradu Ozlju, zelenome srcu Hrvatske nadomak poznatog Parka prirode Žumberka. Prolazi uzduž predivnih livada, spajajući tako Ozalj s mnogobrojnim raštrkanim selima u njegovoj blizini. Iz centra zrinsko-frankopanskoga grada Ozlja uskom biciklističkom stazom cesta vodi preko mosta na rijeci Kupi, s kojeg se pruža pogled na jedinstvenu građevinu nalik na dvorac. Iako na prvi pogled nitko ne bi rekao, radi se o hidroelektrani često zvanoj Munjara. Bila je to prva hidroelektrana na hrvatskome tlu izgrađena na prijedlog najvećeg hrvatskog tehničkog uma Nikole Tesle, uz pomoć vrsnog arhitekta Hermanna Bolléa, a i dan-danas ovdje se struja proizvodi zahvaljujući energiji vode jedne od najvećih hrvatskih rijeka. Ulicom Nikole Tesle dolazimo do mjesta Zajačko Selo. Ponad sela pruža se pogled na crkvu sv. Roka koja je obnovljena nakon što je krajem 2. svjetskog rata bila u ruševinama.  Slijedi uspon kroz mirisne livade i prostrana polja, do naselja Vrhovac, poznatog po kulturno-umjetničkome društvu „Vrhovac“, osnovanome 2000. godine. KUD Vrhovac dobitnik je javnog priznanja grada Ozlja za doprinos i očuvanje kulturne baštine svoga kraja. Dalje nas put vodi kroz selo Škaljevica, u blizini kojeg se otvara prekrasan pogled na gustu šumu, duboke dolove, raštrkane zaseoke i vinorodne brežuljke čitavoga ozaljsko-vivodinskog kraja. Šumski put vodi nas do samog središta Krašića, prolaskom pored starog povijesnog kipa sv. Ane i krstionice sv. Ivana Krstitelja, smještenih na brežuljku u mjestu Hrženiku. Po dolasku u mjesto Krašić, upućujemo se prema njegovu samome središtu, kojim dominira župna crkva Presvetog trojstva, prvi put spomenuta 1334. godine.

Crkva je pravi dragulj za ljubitelje likovne kulture jer ta 700 godina stara građevina čuva gotičko svetište, barokni oltar, kao i rokoko-monstrancu te prekrasni drveni reljef Golgote. Povratkom na cestu s koje smo skrenuli, prolazimo naseljima Brezarić i Mirkopolje, te uza samu rijeku Kupu vozimo do mirnog pokupskog sela Zorkovac, u čijem se središtu nalazi mala kapela sv. Jelene, zaštitnice toga mjesta. Istočno od samog naselja nalazi se plemićka kurija – jednokatni dvorac. Ako vam je baterija fotoaparata još uvijek „na životu“, vjerujemo da će te ovdje svakako zastati i uhvatiti pokoji detalj iz doba kasnog baroka. Rutu privodimo kraju vožnjom pored mjesta Polje Ozaljsko sve do drevnog srednjovjekovnog naselja Trg, gdje predlažemo kratki posjet crkvi Svih Svetih. Trg je poznat po svome kulturnom i etnološki zanimljivome blagu. Na cesti Trg-Ozalj s lijeve strane smješten je slikoviti Etno park, prepun drvenih kućica prekrivenih slamnatim krovom. Ruta završava u Ozlju, gdje smo i krenuli na ovaj zanimljiv i povijesno značajan izlet.

Dužinom od oko 28 kilometara, ova ruta većim dijelom prati tok jedne od najljepših hrvatskih rijeka, prolazeći asfaltiranim putom kroz naseljena mjesta u okolici grada Ozlja, kao i dijelom šumskog brdovitog puta uz nešto veći uspon na samome početku bicikliranja. Preporučena početna točka rute smještena je u središtu Ozlja, grada Zrinskih i Frankopana koji su svojom baštinom, hrabrim i vrijednim djelima upisani u hrvatsku povijest. Istoimenom glavnom ulicom vožnja započinje asfaltiranim ograđenim nogostupom uz rijeku Kupu čijom dolinom vijuga i željeznička pruga prolazeći kroz romantične tunelčiće od kojih se jedan nalazi i ispod Starog grada Ozlja smještenog na malenom brežuljku ponad rijeke Kupe. Već nakon nekoliko stotina metara prije ulaska na šumski put, skretanjem s rute u ulicu Kaptol, cikloturisti mogu posjetiti malenu baroknu Župnu crkvu sv. Vida koja se prvi put spominje davne 1349. godine. Crkva je dobila naziv prema zaštitniku grada Ozlja, a u njezinoj blizini nalazi se grob poznate gluhonijeme slikarice Slave Raškaj. Njezini akvareli predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Povratkom na glavnu cestu, ruta dalje vodi prema šumskoj stazi zvanoj Lovački put, gdje nas očekuje konstantan uspon, pa stoga prije nastavka preporučamo kratki predah. Prolazeći stazom koja vodi netaknutom prirodom kroz gustu i mirisnu borovu šumu, na pola puta između mjestâ Belinsko Selo i Veliki Erjavec, označen je put za skretanje s rute prema naselju Svetice te istoimenome brdu na kojem je 1627. godine utemeljen Pavlinski samostan i crkva. U blizini Svetica se na proplanku iznad naselja Svetičko Hrašće očuvao dvor Hrašće iz 1547., kurija Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Do danas je ta kurija promijenila nekoliko vlasnika, pa tako i prvotni izgled. Uspon od oko 270 metara duljine završava dolaskom u Veliki Erjavec i  slijedi predah spuštanjem prema već spomenutome selu Svetičko Hrašće te dalje prema selu Vuksani. Po izlasku sa šumskog puta, dolazimo u suncem obasjano naseljeno mjesto Jaškovo smješteno na raskrižju s istoimenom ulicom. Nakon većih visinskih razlika ruta se nastavlja laganom vožnjom uz lijepe prirodne pejzaže prostranih obrađenih oranica i polja.

Poljoprivrednici ovoga kraja svakako su vrlo zahvalni i obližnjoj manjoj rijeci Dobri koja se par kilometara dalje ulijeva u Kupu u blizini mjesta Gornje Pokuplje. Cesta nas vodi upravo prema ovome mjestu, smještenome između spomenutih rijeka, gdje predlažemo opuštanje i odmor u obližnjim ugostiteljskim objektima. Rutu ćemo nastaviti prolaskom pored staroga dvorca Turk-Mažuranić, prateći tok rijeke Kupe sve do mjesta Levkušje, Zorkovac na Kupi i Polje Ozaljsko smješteno u blizini riječne granice sa Zagrebačkom županijom. Na zavoju što ga njezin tok tvori u obliku meandra, smješteno je planski građeno srednjovjekovno naselje Trg koje se prvi put spominje 1329. godine u povelji bana Mikca. Po svome zemljopisnom položaju, povijesnom razvoju i očuvanim tradicijama, ovo mjesto jedinstveno je na području sjeverne Hrvatske. Povijesna jezgra danas je samo djelomično sačuvana u samome središnjem dijelu, neposredno uz crkvu Svih Svetih, a tradicionalna arhitektura seljačkih kuća od tesanih greda s „hrvaškim vuglom na križanke“ i krovovima od slame još je vidljiva u dijelu sela Gornji Trg. Uz Tršku cestu koja vodi natrag prema Ozlju nalazi se i slikoviti Etno-park, tj. muzej na otvorenome, u kojem je predstavljena tradicijska arhitektura te uporabni predmeti predindustrijske svakodnevice. Vožnjom uz stare seljačke kuće prekrivene slamom rutu tako završavamo na mjestu s kojeg smo i krenuli.

Preporučeni smjer: Žakanje – Svetičko Hrašće – Jaškovo – Mali Erajavac – Slapno – Ozalj – Brlog Ozaljsko – Kamanje – Donji Bukovac Žakanjski – Žakanje
Još jedna u nizu dugoprugaških ruta, uz nešto veće visinske razlike i zahtjevnije uspone, vodi nas većim dijelom vijugavim šumskim putovima s uređenim biciklističkim stazama. 39 kilometara duga kružna ruta zamišljena je kao spojnica dviju općina, Žakanje i Kamanje, s gradom Ozljem i njegovim okolnim naseljima. Početna točka biciklističke avanture smještena je na desnoj obali rijeke Kupe, u mjestu Žakanje koje se nalazi uz cestu Karlovac–Netretić–Metlika. U ovome dijelu općine, Kupa se iz brzinske gorske rijeke pretvara u mirniju rijeku s nekoliko slikovitih slapova i uređenih kupališta. Na nekima od tih prirodnih fenomena još su sačuvane stare mlinice, a osim kupanja ovdje je moguće uživati u pikniku i ribolovu. Na mjestu starije, tipične sakralne građevine zrinsko-frankopanskoga kraja, na povišenome dijelu samog naselja, smještena je skladno oblikovana crkva Uznjesenja Blažene Djevice Marije s odlikama historicizma, još iz 1896. godine. U obližnjem mjestu Sela Žakanjska, s mjesta kapele Majke Božje Kraljice Svibnja pruža se predivan pogled na mnogobrojne vinograde i susjednu dolinu. Po izlasku iz Žakanja očekuje vas veći uspon šumskim putom prema mjestu Breznik Žakanjski te dalje putom Jugovca i Martinskog vrha, gdje postoji mogućnost označenog skretanja s rute prema Ribniku i spajanja na rutu 3 karlovačkog dijela. Nakon toga možete odahnuti, jer je najveći uspon svladan i uskoro slijedi ugodni spust do Svetičkog Hrašća i sela Jaškovo.

U Jaškovu skrećemo lijevo i vozimo se istoimenom ulicom prema naselju Mali Erjavec te dalje putovima obrađenih polja i oranica prema gradu Ozlju. Na pola smo rute u blizini mjesta Slapno, a cesta do Ozlja prepuna je ugostiteljskih objekata. Stoga u slučaju potrebe možete nakratko zastati. Glavnom ulicom, grada put vodi uzduž toka zrcalne rijeke Kupe ponad koje se izvija zrinsko-frankopanski stari grad, simbol grada Ozlja i središte njegova povijesnog razvitka. Unutar zidina, kao i u okolici mjesta, pronađeni su prapovijesni, starorimski i srednjovjekovni arheološki nalazi, no prvi povijesni zapis o gradu potječe iz 1244. godine. S glavne ceste odvajamo se desnim putom, ulicom Nikole Šubića Zrinskog, i rutu nastavljamo vijugavim cestama kroz gustu zelenu šumu, preko Brloga Ozaljskog, do susjedne općine Kamanje.

U blizini ovoga kraja nalazi se zanimljiva špilja Vrlovka, zaštićeni spomenik prirode, ponajprije zbog geomorfoloških osobina i povijesnog značenja. S raskošnim kamenim ukrasima i zrcalnim podzemnim jezercima, pravi je biser među ljepotama ovoga kraja. Arheološka iskapanja u špilji pokazuju kontinuitet življenja u njoj od mlađeg kamenog doba, preko rimskog razdoblja, do srednjeg vijeka. Na samome kraju rute, po povratku u Žakanjski kraj, može se u prolasku posjetiti Donji Bukovac u koji se stanovništvo nakon turskih provala spustilo s obližnjih sigurnijih brežuljaka. Imate li još snage, svakako se uputite na neki od brojnih vidikovaca u žakanjskom kraju i uhvatite pokoji predivni pejzaž rijeke Kupe i okolnog Žumberačkog gorja.

Preporučeni smjer: Krašić – Kučer – Jezerin – Lović Prekriški – Dvorište Vivodinsko – Vivodina – Obrež Vivodinski – Gorniki Vivodinski – Hrženik – Krašić

Dugoprugaške rute ozaljsko-žumberačkoga kraja nastavljamo još jednom kružnom rutom zamišljenom tako da povezuje dvije županije. Usporedo s rutom 11, ova staza obilježena je većim visinskim razlikama i fizički napornijim usponima, s obzirom na to da prolazi brdovitijim krajevima. Ova 31 km duga ruta započinje u Krašiću, najvećem naselju i administrativnome središtu istoimene općine, smještene u sjeverozapadnome dijelu Zagrebačke županije. Podno obronaka Žumberačke gore te izvan glavnih prometnih tokova, Krašić se kao mjesto prvi put u povijesti spominje 1249. godine, a u popisu iz 1334. ovdje se navodi i župa Sv. Trojstva -„Sanctae Trinitatis de Kraysichi“. Krajolik Krašića vrlo je raznolik. Jedan dio zauzimaju brežuljkasta područja, dok se najveći nizinski prostor nalazi uz rječicu Kupčinu, bogatu brojnim malim pritocima, od kojih se ponajviše ističe Slapnica, s više lijepih slapova i poznatim kanjonom. Općina obuhvaća i dio doline uz rijeku Kupu na južnome dijelu u blizini mjesta Mirkopolje, gdje se, pak, možete zabaviti uz partiju golfa na poznatome igralištu Dolina kardinala. Za početak rute predviđen je blagi uspon do mjesta Kučer i dalje prema Jezerinu, gdje je smještena kapelica blaženog Alojzija Stepinca, mučenika koji je ovdje pronašao utočište nakon što je pušten iz zatvora 1951. godine. Slijedi najveći uspon u toku rute, prema mjestu Dvorište Vivodinsko, iz kojeg se pruža pogled prema crkvici na vrhu Lović Prekriški koji će vam svatko od lokalnih planinara zasigurno preporučiti da posjetite. Pitate li se što vam ovaj vrh visok svega 475 metara može pružiti s obzirom na to da se u blizini nalazi mnogo viših planina, mogli biste ostati ugodno iznenađeni pogledom na Samoborsko gorje, Žumberak i Klek koji ga okružuju. Preostaje vam samo da se uvjerite u riječi koje je napisao gospodin Trstenjak – „Tko nije bio na Loviću Prekriškom
taj se nije nagledao hrvatske domovine“.

Želite li, sa staze je moguće skrenuti i uzdignuti se označenim asfaltiranim putom prema vrhu i uhvatiti predivan panoramskii pogled. Također, ovim označenim putom prolazi se i pored špilje Rogovec, pa do kapelice Sv. Duha, krateći tako ovu stazu upola. Uz još poneki uspon na glavnoj stazi preko naselja Petruš Vrh, slijedi predah od pedaliranja spuštanjem prema Vivodini smještenoj na hrptu brijega. Dolazimo u jedno od mnogobrojnih raštrkanih sela u okolici Ozlja, a ovo je među njima zasigurno i jedno od najstarijih. S lijeve i desne strane otvara se predivan pogled na gustu šumu, duboke dolove, raštrkane zaseoke i vinorodne brežuljke. Krajobraz sela nadvisuje visoki zvonik 270 godina stare župne crkve sv. Lovre, jednoga od najvrednijih spomenika baroknoga graditeljstva ozaljskoga kraja. Duž slovenske granice ruta vodi sve do mjesta Obrež Vivodinski u blizini nabujale rijeke Kupe čiji tok pratimo brdovitim šumskim putom prema Gornikima Vivodinskim i spomenutoj crkvici Sv. Duha smještenoj na brežuljku od 300 m/nv. Veći dio rute je prijeđen, a sada slijedi niz vijugavih putova uza samu granicu dviju županija, koji vode naseljenim područjima prostranoga naselja Hrženik natrag u Krašić i kraj mnogobrojnih povijesnih crkvica.

Preporučeni smjer: Medven Draga – Vranjak Žumberački – Čućići – Rajići – Jelenići – Dane – Mrzlo Polje Žumberačko – Glušinja – Javor – Petričko Selo – Hartje – Željezo Žumberačko – Žamarija – Kostanjevac – Medven Draga

Ova nešto zahtjevnija i duža kružna ruta prolazi vrlo brdovitim krajem uz dva viša uspona kod Gornje Vasi i Mrzlog Polja Žumberačkog. Početna i krajnja točka smještena je u mjestu Medven Draga, u blizini kojeg se smjestila jedna od najljepših potočnih dolina rijeke Slapnice. Kanjon Slapnice zaštićeni je krajolik dugačke doline koja se proteže od podnožja glavnog žumberačkog hrpta, podno Gornje Vasi, do Medven Drage, gdje je ušće Slapnice u riječicu Kupčinu. Južno od ušća ističe se kurija, staro seosko gospodarstvo plemenite obitelji Medven, izgrađeno 1868. godine, a ono je ujedno i polazišna točka naše vožnje. Nedaleko od kurije u Čunkovoj Dragi, uza sami tok Kupčine, nalaze se mlin i seosko gospodarstvo „Medven“ s mogućnošću smještaja i raznolikom ponudom domaćih jela i pića, gdje možete skupiti snage za ovu dugu vožnju. Vijugavim šumskim putom iz Medvena i Čunkove Drage stižemo do mjesta Kostanjevac, središnjeg naselja i administrativnog centra općine Žumberak, u kojem se smjestila kapela Blažene Marije Žalosne, izgrađena 1672. godine. Nastavkom puta dolazimo u Jurkovo Selo, rodno mjesto hrvatskog lingvista i romanista Petra Skoka, u čijoj se blizini smjestilo seljačko domaćinstvo Podžumberak, koje vam može ponuditi jedinstven doživljaj žumberačkog kraja. Domaćinstvo se nalazi u srcu Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje i time turistima može ponuditi najbolje od Žumberka. Iz Jurkovog sela cesta prolazi kroz mjestašce Žamariju i time nas vodi do nanizanih sela Hartje, Drašći Vrh i Željezno Žumberačko, smještenih na grebenu s prelijepim vidicima na žumberački kraj. Slijedi uspon do Petričkog Sela i jednog od većih žumberačkih sela Gornje Vasi, smještenog na istaknutome mjestu, s preglednim vidikom na velik dio Žumberka, dio Samoborskog gorja, Pokuplja te cijelog Gorskog kotara s Malom i Velikom Kapelom i Klekom. Na putu od Gornje Vasi prema Glušinji, utopio se zaselak Javor, rijetko očuvan tradicijski graditeljski sklop s drvenim stambenim kućama i gospodarskim objektima. Nedaleko od mjesta Mrzlo Polje Žumberačko nalazi se spomenik palim borcima i katolička crkva sv. Petra i Pavla, izgrađena 1666. godine. Samo nekoliko koraka dalje nalaze se temelji nekadašnje rimokatoličke crkve sv. Lovre iz 13. stoljeća.

Nastavljajući vožnju šumskim putom, prolazimo naseljem Dane i dolazimo do Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje, u kojem se izdiže najviši vrh Sv. Gera, visok 1178 metara, izdaleka uočljiv po visokome telekomunikacijskom tornju postavljenome 1984. godine. Prolazimo slap Brisalo, koji se ne nalazi na rijeci Slapnici, već na njezinoj pritoci te tako šumskim putom okruženim zelenilom dolazimo do Medven Drage iz koje smo i započeli ovu zanimljivu biciklističku avanturu.

Preporučeni smjer: Kostanjevac – Oštrc – Reštovo – Sošice – Kordići Žumberački – Balići – Radina Vas – Petruš vrh – Dvorište Vivodinsko – Lović Prekriški – Kučer – Krašić – Pribić – Medven Draga – Kostanjevac

Na redu je još jedna kružna ruta koja spaja Zagrebačku i Karlovačku županiju. Kilometarski najdulja na ovome području, ruta se pruža podno Žumberačkog gorja, od naselja Kostanjevac sve do Lovića te natrag preko Krašića i ušća Slapnice, tvoreći tako krug dug 49 kilometara. U odnosu na rute 12 i 13, s kojima se dobrim dijelom preklapa, za ovu rutu očekuje se dobra kondicijska pripremljenost zbog vrlo zahtjevnih uspona, posebice onog od oko 800 metara prema Kordićima Žumberačkim. Preporučena početna i završna točka smještena je u samome središtu općine Žumberak, u mjestu Kostanjevac, koje su utemeljili stočari, onamo pristigli oko 1550. godine. Ljubitelji slatkovodne ribe ovdje mogu kušati kvalitetnu pastrvu koju spravljaju ljubazni domaćini, obitelji Deško. Osim pripreme ribljih specijaliteta, obitelj na svojem ribnjaku redovito organizira i sportski ribolov. Putom do Sošica prolazimo pored naselja Gornji i Donji Oštrc, ponad kojih se u samome središtu Samoborskog gorja izdiže istoimeni vrh alpskog oblika, prepun strmih padina s kojih se pružaju široki vidici. Putovima Donjeg Oštrca vodi označena staza do mjesta Jezerane, koja na taj način krati i razdvaja ovu dugometražnu rutu. Smatrate li da je to ipak premalo užitka, zaputite se prema području općine Kamanje, jer nas ruta dalje vodi kroz Reštovo, rodno mjesto „hrvatskog Herodota“ Tadije Smičiklasa pa sve do prostrane sošičke visoravni na kojoj su smještene Sošice. Najstarije ime ovoga mjesta, Sussiz, prvi put se spominje u dokumentu što ga je daleke 1249. godine potpisao Bernard, vlasnik nedaleke utvrde Sichelberg. Naseljem dominiraju dvije crkve, grkokatolička crkva v. Petra i Pavla i rimokatolička kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije. Nekadašnje povijesno središte ovoga kraja danas je jedno od najposjećenijih turističkih mjesta na Žumberku. Odmor u lokalnim ugostiteljskim objektima, pogled na etnografsku zbirku ovoga kraja u samostanu Sestara Bazilijanki ili, pak, posjet obližnjoj jami Jazovki te Sopotskom slapu, zasigurno će vas opustiti prije nastavka brdovite staze. Savladan je najveći uspon i nalazimo se u selu Kordići Žumberački, odakle kreće spuštanje prema naseljima Balići, Dančulovići i Radina Vas, upotpunjenima kapelicama u samome središtu.

Po dolasku u vivodinski kraj, pruža nam se pogled na crkvicu Sv. Križa smještenu na samome vrhu brda Lović Prekriški, odakle vidici sežu sve do samoborskog i žumberačkog gorja te Slunjskih brda u pozadini Karlovca. Šumskim putom do mjesta Krašić ruta se preklapa s rutom 12, ali vodi u suprotnome smjeru. Vraćamo se na početno odredište, prolazeći pored mjesta Pribić i ušća Slapnice koja u Medven Dragi utječe u rječicu Kupčinu. Probijajući se kroz dolomitne stijene kanjonske doline, Slapnica tvori zaštićeni krajolik prepun slapova, špilja i krških vrela. Mjesto gdje završava ova zanimljiva i vrlo naporna biciklistička ruta nudi pregršt skrivenih pejzaža netaknute prirode koje ćete fotoaparatima zasigurno „uhvatiti“ u najboljem trenutku.

Preporučeni smjer: Sošice, Sveta Gera, Sekulići, Kuljaji, Radatovići, Šiljki, Malinci, Plavci, Reštovo Žumberački, Sošice

Sljedeća kružna ruta, od 35 kilometara, zahtjevna je, a odlikuje se usponom od čak 930 metara. Početna i završna točka su Sošice, jedno od najposjećenijih mjesta na Žumberku, koje je za razliku od tipičnih žumberačkih sela, raštrkanih po bregovima ili zbitih u dolini rijeka, smješteno u prostranoj dolini sošičke visoravni. Naš put kreće iz ovog najizrazitije žumberačkog naselja, u čijem središtu i okolici možete posjetiti mjesne crkve – grkokatoličku crkvu sv. Petra i Pavla iz 18. stoljeća i rimokatoličku kapelu Uznesenja Blažene Djevice Marije s početka 19. stoljeća, samostan časnih sestara bazilijanki s etnografskom zbirkom, jamu Jazovku te prštavi Sopotski slap. Vijugavim šumskim putom uspinjemo se prema Svetoj Geri, najvišem vrhu Žumberačke gore, s 1178 metara nadmorske visine, u blizini slovenske granice. Iako je hrvatsko ime za taj vrh Sveti Ilija, naziv je zaboravljen te se češće koristi stari slovenski naziv Sveta Gera. Na vrhu se nalaze ostaci grkokatoličke kapele sv. Ilije Proroka, izgrađene u 16. stoljeću. Slijedi spuštanje prema naselju Rajakovići, koje se smjestilo podno brda Oštrc i kojim teku dva potoka, Vrelo i Sušica. Nedaleko se nalaze Sekulići, posljednje naseljeno selo prije Svete Gere, odakle put vodi prema selu Bulići. Na zapadu Žumberačke gore na rijeci Sušici, pokraj sela Kuljaji, nalazi se Zeleni vir, najatraktivniji dio doline potoka Sušice. Nazvan je zelenim jer se u vodi odražava boja šume koja se nad njime nadvija poput kupole. Slijedi vožnja prema Radatovićima, u kojima se nalazi župna crkva Uskrsnuća Gospodnjeg, podignuta 1870. godine. U njoj se nalaze vrijedan ikonostas iz 1880., Evanđelje iz 1896. te hrvatska trobojnica iz 1912. godine. Šumskim putom vozimo dalje kroz selo Malinci, u kojem se nalazi kapela sv. Dimitrija, do sela Visoči. Iz sela se pružaju panoramski pogledi na obližnje gradove, kao i netaknute žumberačke šume. Osim izvorne ljepote, ovo selo obilježava i nešto jedinstveno.

Naime, Visoče ima tri sakralna kipa – Jelavski na ulazu, Mivinim u sredini te Lubinski na izlazu iz sela. Nakon zanimljivih Visoča, dolazi manje mjesto Plavci te selo Reštovo Žumberačko, rodno mjesto Tadije Smičiklasa, autora prve moderne i cjelovite hrvatske povijesti pod nazivom “Povijest Hrvata”. U znak zahvalnosti i sjećanje na “hrvatskog Herodota”, kako ga je u jednoj od svojih pjesama nazvao književnik August Šenoa, 1928. godine na njegovoj rodnoj kući postavljena je spomen-ploča. Nakon ove zanimljive vožnje s mnoštvom povijesnih znamenitosti, dolazimo do naše ishodišne točke, mjesta Sošica.

Preporučeni smjer: Krašić – Brlenić – Gornja Kupčina – Brebrovac – Dol – Strmac Pribički

Slijedi jedna, ne tako zahtjevna kružna ruta koja prolazi većim dijelom kroz općinu Krašić i tek mali dio općine Jastrebarsko. Vožnja započinje i završava u Krašiću, malenom mjestu okruženom livadama i obrađenim poljima. Sva sela krašićkog kraja, sama po sebi su pitoma, smirena i dostojanstvena te su sačuvala svoju izvornost u načinu života i doživljaju svijeta jer su ostala skoro pa netaknuta modernim hirovima vremena. Žive onako kakvima su ih oblikovali brojni naraštaji kroz dugu i tešku povijest. Glavnim trgom u Krašiću dominira župna crkva Presvetog Trojstva, kasnogotička crkva koja se prvi put spominje 1334. godine. Uz njen zapadni ulaz podignut je zvonik 1771. godine. Tri kilometra od Krašića put nas vodi u Pribić za kojeg se smatra da je najstarija župa ovoga kraja. U središtu ovog pitomog sela, nalazi se župna crkva Sv. Siksta, stara više od tisuću godina, najstarija i najvrednija u čitavom kraju. Ovo selo čine Pribić Crkveni, Strmec Pribićki te Kostel Pribićki, sve mala podsela Pribića. U selu Pribić Crkveni nalazi se gore spomenuta crkva Sv. Siksta, a u Strmecu Pribićkom kompleks grkokatoličkog biskupskog dvorca. U kompleksu se nalazi barokni dvorac grkokatoličkih biskupa s neobizantskom crkvicom sv. Marije podignutom na otočiću usred ribnjaka pred dvorcem. Istočno se nalazi Kostel Pribićki, poznat po staroj plemićkoj kuriji u kojoj su se nekad sastajali mladi Ilirci.

Daljnjom vožnjom dolazimo do Dola, malo selo na padini Žalčeva brijega, u kojem se smjestila proštenjska kapela Majke Božje Dolske, podignuta u 17. stoljeću. Nakon Dola, vozimo umjereno brdovitim krajem s okolnim potocima i izvorima pitke vode te dolazimo do Brebrovca. Otuda šumskim putem uz opuštajuće ozračje do Gornje Kupčine, u čijem je centru vrijedna i stara kapela Sv. Margarete sagrađena 1842. godine. Jednostavno oblikovanje kapele prema tradiciji klasicističke sakralne arhitekture prve polovice 19. stoljeća čini ovu kapelu vrijednim primjerom svog vremena. Nastavkom putom prolazimo Brlenić i stižemo do Brezarića, rodnog mjesta Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala te jednog od velikana katoličke crkve u Hrvatskoj, koji je proglašen Blaženim 1998. godine. Također u blizini ceste kod Brezarića, nalazi se zdenac Klesta, gdje možete nakratko stati i poslužiti se sa pitkom vodom iz zdenca. Tako dolazimo do kraja naše rute u Krašić. U njemu možete pogledati Spomen dom Alojzija Stepinca, u kojem se nalazi zbirka predmeta i svih njegovih osobnih stvari.

Draganićki kraj idealan je za razgledavanje biciklom. Kružna ruta 40 započinje i završava kod željezničkog kolodvora u Draganiću, i to je odlična staza za doživjeti sve ljepote ovoga kraja. Od ukupne dužine od 23,2 kilometara uživat ćete u vožnji pretežito kvalitetnim makadamom u dužini od 12,2 km.

Naseljeno mjesto Draganić oduvijek je činilo zajedništvo 17 sela (zaselaka, kako bi se to reklo): Draganići, Barkovići, Dadumle, Jazvaci, Vrbanci, Budrovci, Bencetići, Goljak, Mrzljaki, Vrh, Križančići, Lazina, Franjetići, Lug i Darići koji su i sada te Čeglji, Guci i Vukšin Šipak, koji su izvan ustroja općine Draganić, ali pripadaju Župi draganićkoj.
Draganić se smjestio duž ceste koja spaja Karlovac i Zagreb, zvanu Stara cesta. Cesta je to koju vole oni kojima se ne žuri, oni koji uživaju putovati i razgledavati živopisnu okolicu. A Draganić je živopisan u svim oblicima, od tradicijske arhitekture do narodnih nošnji. Bogatstvo se ogleda od energične i vatrene crvene nošnje, veličanstvene  profinjenosti  bijele nošnje i poseban odabir boja roze ili modre. Svaka je unikat za sebe, niti jedna od njih nije ista. Draganić ne zovu bez razloga „plemenita općina Draganić“. Spominje se još u 13. stoljeću od kad datira povelja hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV izdane junačkim ratnicima Draganića. Plemenita općina Draganić oduvijek se razvijala slobodno, bez vlasništva plemenitaša i njihovih dvoraca. Niti danas nećete tu naći tragove dvora i kmetskih nastambi, ovo je bio slobodni teritorij slobodnih ljudi.
Vozeći se kroz Draganić, zasigurno primjećujete drvene kuće smještene između modernih katnica, a ako ste zaljubljenik u tradicijsku drvenu arhitekturu onda svakako trebate skrenuti s glavne ceste i posjetiti selo Lazinu, Barkoviće, Jazvace,  Budrovce,  gdje se mogu vidjeti prekrasni primjerci kuća građenih drvetom. U selu Goljaku kraj Draganića ostala je jedina sačuvana drvena crkvica u karlovačkom Pokuplju,  a radi se o crkvi Sv. Trojstva podignutoj 1689.godine. Sagrađena je od tesanih hrastovih planki postavljenih na kameno podnožje i pokrivena šindrom.

Na ovoj ruti vozite se 911 metara državnom cestom D1 te je potreban dodatni oprez. Tijekom vožnje  na ovoj nizinskoj ruti izmjenjuju se  različiti i lijepi  krajolici, od pitomih brežuljaka  pa do ravnica i šume, ribnjaka i pjeva ptica močvarica. Draganićki ribnjaci, te Draganićka šuma su među najvažnijim staništima ptica u Hrvatskoj.
Kako bi obilježili i zaštitili povijesno i prirodno bogatstvo draganićkog kraja Udruga „Zraka“ iz Draganića je osmislila projekt ″Povijesno – poučne ceste kroz draganićku šumu“ koji obuhvaća etnološke i povijesne događaje, floru i faunu draganićkog kraja (šireg dijela Pokupskog bazena) i predstavlja zanimljiv turistički i društveni proizvod.
Ono po čemu je Draganić najpoznatiji svakako su Draganićki ribnjaci, a ribnjaci Kupa na lokaciji Draganić nude sportski ribolov u prekrasnom prirodnom okruženju.  Na površini od 4 ha nasađen je s  kvalitetnom ribom, kao što su poznati draganićki šaran, štuka, som, amur, tolstolobik, linjak, smuđ. Na sportskom ribnjaku nalazi se brvnara sa pićem i toaletnim čvorom. U sportskim ribnjacima se možete potpuno opustiti i uživati u nedirnutom kutku prirode! Osim ribolova na ribnjacima, riba se može loviti i na mnogobrojnim bajerima i kanalima koji protječu u nizinskom djelu općine te na potoku Kupčini. Ribnjaci su u proljeće i jesen važna postaja na selidbenom putu ptica selica.
Ako ste ogladnjeli i zaželjeli se ribe, u neposrednoj blizini željezničke stanice nalazi se restoran sa dugogodišnjom tradicijom u pripremi jela od ribe ili potražite neki od ugostiteljskih objekata smještenih na staroj karlovačkoj cesti.

Staza je potpuno označena pločama važnijih lokacija i smjerokazima tako da se ne možete izgubit. Ruta 40 ima odvojak prema ribnjacima Crna mlaka ( Zagrebačka županija ) i prema rutama 46, 48, 49 i 50 na području grada Karlovca i općine Lasinja.
Vožnja ovom rutom u proljeće počastiti će vas oazom zelenila i buđenjem novog života, ljetne vožnje u šumi dočekat će vas osvježenjem u hladovini ili pikniku ribnjacima koji će vam razgalit nepca,  dok će jesen sa svojim koloritima i maglovitim okruženjem stvoriti mistično okruženje, a zima vas počastiti tišinom i spokojem u bjelini snijega.

Ova nizinska spojna ruta spaja raskrižja na ruti 2 i mjesto Zorkovac od kuda vodi ruta prema gradu Ozlju. Vozite se vrlo lijepim krajem, blizu obale rijeke Kupe i hladovina ovdašnjih šuma koje su primamile u ovaj kraj mnoge izletnike i vikendaše. Vijugavom cestom uživajte u ljepoti doline Kupe i brežuljcima draganićkog kraja.
Na uzdignutom brežuljku istočno od samog naselja pažnju će vam izazvati kurija Zorkovac, jednokatni dvorac pravokutna tlocrta, s devet prozorskih osi na glavnom pročelju, ima obilježja kasnoga baroka (18 st.). Na zaglavnome kamenu portala uklesan je lik granatke jabuke (šipka), a isti se motiv ponavlja u sredini intarzirana parketa u glavnoj prostoriji dvorca. Osim koso kovanih prozorskih rešetki, osobito se ističu rokoko motivi na vratima pojedinih prostorija. Plemićka kurija je godinama bila zapuštena, a sada doživljava svoju obnovu od strane investitora poduzetnika Dragutina Kamenskog koji je kuriju kupio od grada Ozlja 2004. godine. U projektu je angažiran i Álvaro Siza, jedan od glavnih aktera današnje arhitektonske scene po čijem se projektu gradi kapelica na imanju.
Zorkovac je bogat divljom ružom ili šipkom koji ima vrlo velike količine vitamina C i pripisuju mu se mnoga medicinska svojstva od otklanjanja malaksalosti, umora, anemije. Simbol šipka  se nalazi uklesan u kamenom grbu na ulaznom pročelju u kuriju Zorkovac. Kako je sve više zapuštenih poljoprivrednih površina tako on samoniklo raste na cijelom području Zorkovca zajedno sa divljom kupinom, glogom…
Jedna vrlo rijetka ptica Orao štekavac ili bjelorepan je unazad nekoliko godina našao svoj mir i sigurnost u Zorkovačkim šumama. Kupa je ovdje bogata ribom, a zbog svojeg mirnog i dubokog toka na ovom dijelu (zbog eksploatacije šljunka u prošlosti) česti su primjeri kapitalaca soma, šarana i štuke. Sve je češća pojava dabrova, a može se uočiti i vidra.

U samom mjestu Zorkovac proći ćete uz kapelu Sv. Jelene, a na slijedećem raskrižju s glavne ceste skrenite desno prema starom željezničkom mostu na Kupi.
Odmah nakon prelaska pruge skrenite stazicom desno uz prugu do mosta. S lijeve strane mosta osiguran je prijelaz za pješake i bicikliste ogradom odvojen od same pruge. Travnata obala rijeke Kupe ljeti je plaža i mjesto razonode za lokalno stanovništvo. Možete ostati u neposrednoj blizini rijeke Kupe, gdje prevladavaju prirodne znamenitost ili se uputiti asfaltiranom cestom i rutom prema gradu Ozlju.

Ova spojna ruta koja vas vodi od raskrižja na ruti 40 u Draganićkoj šumi idealna je za rekreativni odmor u prirodi. Laganom vožnjom po kvalitetnom makadamskom putu možete uživati u 8.1 km staze koja završava u mjestu Rečica na ruti 46. Draganićka šuma je među najvažnijim staništima ptica u Hrvatskoj i tu obitavaju orao štekavac, patka njorka, crna roda, škanjac, šumska sova, sova jastrebača, bjelovrata muharica… U prošlosti je Draganićka šuma imala skoro 6000 jutara te je bila jedna od najvećih šuma zemljišnih zajednica Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

Nizinske šume Pokupskog bazena predstavljaju veliko prirodno i gospodarsko bogatstvo za stanovnike ovog područja. Tu je prostrana šuma hrasta lužnjaka koji raste na
pretežno vlažnim tlima s visokom razinom podzemne vode. Lužnjak je pravi div, i ponekad se vine u nebo i do 50 m, a za to mu treba masivno deblo promjera i 2,5 m.
Nastavite se voziti kroz ugodnu hladovinu hrastove šume.  Dugačke ravne dionice pogleda u zelenilo i tako unedogled –  zaista je impresivno. Hrast je pravi mali ekosustav, od vrha do korijena. Stablo je dom kukcima poput jelenka, strizibube i mnogim drugima. Na njemu djetlići dube duplje, koje poslije služe i drugim pticama, npr. brgljezima, sjenicama itd. Gnijezde se i love ptice grabljivice poput jastreba, kopca, škanjca, a noću su aktivne sove. U sjeni poplavnih gustih šuma i ritova skrivaju se srne, jeleni i divlje svinje te manji sisavci, poput lisice, tvora i kune.

Jedna od zanimljivosti je da je udruga Zraka pokrenula projekt ″Povijesno – poučne ceste kroz Draganićku šumu“ koji  obuhvaća etnološke i povijesne događaje, floru i faunu draganićkog kraja (šireg dijela Pokupskog bazena) i predstavlja zanimljiv turistički i društveni proizvod. U ovom kraju postoje brojna obiteljska gospodarstva koja se bave poljoprivredom, stoga je posjet ovom području i prilika da se upoznate sa  ponudom  domaćih proizvoda i autohtonih jela.
Slikovita makadamska cesta koja vijuga kroz Draganićku šumu  dovest će vas do Rečice koja se u  dokumentima spominje još u 15. stoljeću, a u prošlosti je bila uglavnom u posjedu grofa Draškovića.

Kupa je na tom dijelu svoga toka široka i pitoma, plovna i korisna rijeka. Dio ovog naselja je po njoj i dobio ime „Pokupska Luka“, jer je to uistinu bilo pravo pristajalište. Za niska vodostaja Kupe ovdje se istovarivala roba, ponajprije žito, koje se onda konjskom zapregom prevozilo u Karlovac. U ovom kraju se oduvijek živjelo ponajprije od plodova zemlje i poljoprivreda je i danas  važna gospodarska grana usprkos svekolikom općem društvenom razvitku na širem planu. Rečica ima osnovnu školu, trgovinu i crkvu posvećenu Svetome Ivanu Krstitelju. Kulturni rad u Rečici odvija se u KUD-u „Rečica“
Posjetite u Rečici interpretacijsko-turistički centar Korablja koji se nalazi na adresi Luka Pokupska 9. U ITC-u Korablja možete saznati zanimljive priče o žitnim lađama i burlacima, o životu u pokupskim kućama i načinima gradnje, upoznati vrijednu rečičku glazbenu i plesnu baštinu te naučiti više o tome kako je grof Janko Drašković upravo ovdje stvarao hrvatsku povijest.

Centar nudi i izložbu originalnih artefakata vezanih uz Kupu i rečički kraj, kao i zanimljive suvenire i rukotvorine (fosilni hrast, predmete s motivom “Rečičke ruže, umjetničke fotografije i slike). Posjet uključuje i obilazak Etno galerije Žunac, Župne crkve sv. Ivana Krstitelja iz 18. stoljeća, kapele Svetog Florijana, pokupskih kuća “Haluga” i “Bakin dom” te drvenog mlina obitelji Penić. Od znamenitosti ovoga kraja ističe se kurija grofa Draškovića, nekadašnja stara osnovna škola poslije drugog svjetskoga rata, danas prilično zapuštena, a u domovinskom ratu djelomično oštećena.

Ako planirate nastaviti dalje vožnju rutom 46 svakako navratite ponovo u Rečicu i izdvojite vrijeme i posjetite Etno galeriju Žunac koja je lijep primjer kako se entuzijazmom, može čuvati starina i svjedočanstvo o životu ljudi ovoga kraja. Zahvaljujući izuzetnom angažmanu Josipa Žunca trajno su očuvani  tragovi stare Rečice, te zaustavljeno vrijeme pod krovom jednog izvornoga građevinskog zdanja, tipične drvene stambene nastambe autentičnoga oblika kakvim je obilovao ovaj kraj. Ipak, prema vrijednim podacima, ovdje je još sačuvano dvadesetak drvenih „hiža“ od kojih pojedine imaju i „vežu“ za čuvanje i održavanje živežnih namirnica i drugih kućnih potrepština. Neke od njih stare su i preko dvije stotine godina, a dio su izvornog graditeljstva, pretežno od hrastovog drveta ovoga kraja. Sa obzirom da Rečica posjeduje bogatu i prostranu šumu, valja napomenuti da je nekada postojala i radila pilana. Etno galerija Žunac sačuvala je narodne nošnje, stare naprave i izvorni interijer stambenoga zdanja, pa je iz toga postava prepoznatljiv i način življenja stanovnika ovoga kraja u prošlosti.

Vozeći se biciklom ovom spojnom rutom gdje se dandanas susreću ljudi koji, poput svojih predaka obrađuju zemlju i ubiru plodove svoga rada, zasigurno ćete pomisliti da vam je nešto promaklo i da se vrijedi iznova provozati istom stazom kako bi se otkrilo mnoštvo novih detalja koji potiču maštu o događanjima tijekom povijesti.

Ova pitoreskna kružna ruta provesti će vas po brežuljcima i dolinama draganićkog područja. Vožnju započinjete kod mjesnog groblja u Draganiću. Ruta je obilježena, cijelom dužinom je podloga asfalt, lagana je za orijentaciju i vožnju te idealna za obiteljski turizam i rekreaciju. Ukupna dužina rute je 12,8 kilometara, a od toga vozite se 2,16 kilometara državnom cestom D1, koja je stoljećima prolazila ovim krajem i  bila nekad glavni trgovački put od Zagreba preko Karlovca do Senja. Ljudi su živjeli od svojih vrijednih ruku baveći se poljoprivredom i tijekom godina razvili izuzetne kulturne vrijednosti i tradiciju koja se i danas s ponosom njeguje. Jeste li znali da je i poznati karlovački istraživač Mirko Seljan ovdje imao svoje imanje? Mirko Seljan se ovdje odmarao i provodio vrijeme u miru, spremajući se za ekspediciju u Južnu Ameriku.
Nedaleko župne crkve na mjesnom groblju u Draganiću nalazila se kapelica Sv. Siksta (Šikost), koja se spominje od 1668. godine kao građevina od drveta, što je od 1776. godine služila kao mrtvačnica, a od 1988. godine ponovno dobiva funkciju sakralnog objekta.

Najviši oblik drvene arhitekture je građenje crkava. Na području Pokuplja i Draganića bilo je mnogo crkvica i kapela sagrađenih od drveta jer je to područje bogato kvalitetnom hrastovom šumom. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća počinje gradnja zidanim materijalom, tako da su od brojnih drvenih crkvica na ovom području sačuvale samo dvije, Kapelica Sv. Trojstva u Draganićkom Goljaku kao lijep primjer seoske drvene sakralne arhitekture. Župna crkva Sv. Jurja vrlo je stara i spominje se u popisu Ivana Arhiđakona 1334. godine, a kako je izgledala ta crkva u to vrijeme, danas se ne zna. Podružnice župne crkve u Draganiću su u 17. stoljeću bile drvene kapelice. Stari je župni dvor (farof) bio od drveta, sve do početka 19. stoljeća, a 1828. sazidan je današnji. Tradicija građenja kapelica očuvala se sve do današnjih dana tako su krajem 20. stoljeća sagrađene kapelica Sv. Stjepana u Vukšin Šipku, kapelica Marije Pomoćnice u Čegljima, te kapelica Sv. Križa na Draganićkoj stanici u spomen na poginule branitelje za vrijeme Domovinskog rata.

Ovo područje u cijelosti ima umjerenu kontinentalnu klimu sa relativno dovoljnim količinama oborina i nije zabilježena pojava jačih niti učestalijih vjetrova, a oni koji pušu prvenstveno su iz smjera sjevera i sjeveroistoka dok su vjetrovi iz pravca juga i jugoistoka znatno manje zastupljeni.
Vozite se pitoresknim krajolicima okruženi vinogradima, voćnjacima, livadama i poljima s lijepim pogledima na okolicu. Sa državne ceste D1 skrećete desno u Goljaku Draganićkom na cestu za Mahično i Bencetiće.  Prolazite kroz naselje Bencetić, a sa vaše lijeve strane u dolini možete vidjeti i poduzetničku zonu Lugu koja se prostire na 88 000 m2.  Zatim slijede naselja Zagraj i Tuškani koji su administrativno u sastavu grada Karlovca. Kod Vatrogasnog doma u Tuškanima skrenite desno i nastavljate ovu rutu gdje možete osloboditi svoja osjetila i uživati u idiličnim prizorima prirode na ovoj ruti te šarenilu boja i mirisima obrađenih polja. Zatim slijede vožnja kroz naselja Gorščaki, Vukoder, Konjkovsko te slijedi povratak do mjesnog groblja u Draganiću. Ako želite nastaviti dalje sa vožnjom, prikupite energiju za nastavak jer ova ruta ima odvojak prema Ozlju i spoj na rute na području grada Ozlja i spoj na rutu 3.

Kružna ruta 45 počinje i završava kod groblja u Draganiću, koje se nalazi u blizini župne crkve Sv.Jurja koja se spominje u popisu ahiđakona Ivana 1334.godine. Vožnja biciklom po brežuljcima draganićkog kraja izazov je svim ljubiteljima brdskog biciklizma u prvom redu zbog lijepih pejzaža pitoresknih vinorodnih  i šumovitih brežuljaka s kojih se pružaju prekrasni vidici. Ruta 45 je prije svega namijenjena rekreativcima i manje zahtjevnim biciklistima. Sa Svetog Jurja je prekrasan pogled na dolinu, a još je ljepši sa brijega preko koje je u obliku piramide i zove se Piramida,  raja za odmor i rekreaciju. Piramida se nalazi na 220 metara nadmorske visine i sa njega se pruža najljepši pogled na Pokupsku nizinu, Ozalj i Sloveniju, Karlovac i Petrovu Goru, Zagreb i Sljeme.
Kada ste već na putu između dva brijega bilo bi dobro vidjeti i staru drvenu crkvicu Svetog Trojstva iz 1689. godine oslikanu freskama i koja je zbog svoje iznimne vrijednosti uvrštena u spomenike kulture.

Draganić se u povijesti spominje vrlo rano, a dokazan podatak je pisani spomen iz 1249. godine kada je za vrijeme Kralja Bele IV. Ban “ciele Slavonije” Stjepan Gutheld uređivao plemićke posjede u srednjovjekovnoj Županiji Podgorskoj. Vjerojatno su tada utvrđene i granice “Plemenite općine Draganić” kako se ona oduvijek zvala. Kroz stoljeća su je nastanjivali ljudi organizirani u svojim zajednicama, koji su bili vlasnici svojih dobara, zemlje, šume, te su po tom oduvijek bili plemići – a kmetstva na području nije bilo.
Kako su stoljećima žitelji uživali stečenu slobodu to je u mnogo čemu utjecalo i na bogato kulturno nasljeđe koje se ponajbolje ogleda u očuvanim sakralnim objektima, tradicijskoj seoskoj arhitekturi i narodnoj nošnji. Na pitomim bregovima na zapadnom povišenom dijelu nalaze se vinogradi i voćnjaci, klijeti, vikendice i velik broj sačuvanih sakralnih spomenika kulture. Ovo područje u cijelosti ima umjerenu kontinentalnu klimu sa relativno dovoljnim količinama oborina i nije zabilježena pojava jačih niti učestalijih vjetrova, a oni koji pušu prvenstveno su iz smjera sjevera i sjeveroistoka dok su vjetrovi iz pravca juga i jugoistoka znatno manje zastupljeni.
Podloga na ovoj ruti je asfalt u dužini 2,5 km, dok je makadam u dužini 4,7 km te vas upozoravamo na povećani oprez na dijelu rute od 540 metara koja prolazi državnom cestom D1.  

Ako ste možda ostavili auto na velikom parkiralištu kod Općine Draganić, prilikom spuštanja sa početne točke rute, a prije skretanja na cestu D1 sa vaše desne strane nalazi se prekrasna barokna kurija „Contessa“ simbol općine Draganić, ali i dio kulturno-povijesne baštine Republike Hrvatske. Koliko je važno njezino očuvanje i održavanje za buduće generacije i obrazovanje dokazuje „Udruga Contessa“ iz Draganića koja vodi ovo prekrasno barokno imanje tj. obnovljenu i preuređenu staru baroknu kuriju iz 17.stoljeća. Ako se odlučite na posjet ovom bajkovitom posjedu pred ulaznim portalom čekat će vas kostimirani animatori, a zatim u razgledu posjeda slijede plemeniti bijeli lipicanci, romantična legenda o mladom kraljeviću, vili i konju…
Po završetku vaše pustolovine po bregima Draganića preporučamo odmor na trgu kod Općine Draganić u te uživanje i opuštanje u jednom od ugostiteljskih objekata koji se nalaze na samoj cesti D1.

Preporučeni smjer: Slunj, Čamerovac, Kruškovača, Podcetin, Bilo, Gnojnice, Slunj

Ruta 22, druga ruta po dužini u okolici Slunja, koja obuhvaća 39 kilometara, preklapa se dijelom s rutom 21. Ruta sa najvećom visinskom razlikom od 623 metra započinje i završava u mjestašcu Rastokama. Taj biser Slunja, Rastoke, nastale su igrom prirode, prelijevanjem rijeke Slunjčice preko sedrenih barijera u rijeku Koranu, pri čemu stvaramnogobrojne brzake, slapove i kaskade raznih oblika. Prije tri stoljeća ljudi su na ovome mjestu odlučili izgraditi mlinarsko naselje koje je uronilo u taj spoj rijeka i danas u potpunosti živi u skladu s prirodom. Po državnoj cesti vozimo mjestom Gornje Taborište i nastavljamo dalje, slabije naseljenim područjem u kojima su sela Mali Vuković i Donji Kremen. Slijede mjesta Tatar Varoš i Ponor, okružena zelenim prostranim poljima i mirisnim livadama. Put nas dovodi u mjesto Gornje Gnojnice, koje je nekada činilo veće naselje Gnojnice i u kojem postoji uređeno kupalište na rijeci Korani, gdje se možete ugodno odmoriti od užurbanog gradskog života. Dalje cestom vozimo kroz mjesto Bilo i nastavljamo do Cetinskog Varoša i Podcetina, gdje se nalazi povijesno bitan stari grad Cetin, podignut u srednjem vijeku, što je ujedno i razdoblje njegova najvećeg procvata. Postojeće zidine staroga grada svjedoče o odrednici hrvatskog naroda i atraktivne su za arheološka istraživanja te posjete turista.

Nastavljamo asfaltnom cestom od Podcetina, između naselja Srednje Selo i Komesarac, do Kruškovače, malog naselja smještenog uz rijeku Koranu gdje možete uživati u čarima netaknute prirode. Na rijeci su organizirane različite aktivnosti među kojima su rafting, kajaking i kanuing. Makadamskim putem od Kruškovače, preko koranskog mosta, koji se smjestio u Salopek Lukama, dolazi se do mjesta Čamerovac. U blizini Čamerovca, smjestila su se naselja Gornji Lađevac i Donji Lađevac. Na području Lađevca 1770. godine izgrađena je crkva sv. Jurja koja je nakon teškog perioda Domovinskog rata obnovljena i renovirana. Prolaskom mjestom Gornji Popovac dolazimo do Slunja, gdje je stari Napoleonov arsenal izgrađen u 19. stoljeću, u kojem je francuska vojska pohranjivala hranu i oružje. Time završavamo ovu biciklističku rutu, a nakon toga možemo se odmoriti u nekome od obližnjih ugostiteljskih objekata.

Preporučeni smjer: Slunj, Gornje Taborište, Tatar Varoš, Cetingrad, Podcetin, Kruškovača, Bogovolja, Lađevac, Popovac, Slunj

Ruta 21 najduža je ruta u okolici Slunja s čak 49 kilometara vožnje, a spaja dvije općine obuhvaćajući dijelove grada Slunja i Općine Cetingrad. Početna točka ove duge kružne rute započinje u predivnom gradskom vodeničarskom naselju Rastoke, koje mnogi nazivaju i „Plitvicama u malom“. Samo ime govori nam da se ondje nešto „rastače“, a to je rijeka Slunjčica koja se preko sedrenih stijena ulijeva u rijeku Koranu, dok u svojem toku kroz Rastoke stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova. Najljepše doba za ovu vožnju svakako je proljeće, kada su Rastoke bogate vodom, slapovima, prvim zelenim listovima i šarenim cvijećem. Prolaskom kroz Rastoke silazimo sa glavne ceste te ugodnom vožnjom stižemo do mjesta Gornje Taborište, koje je poznato kao industrijska zona ove općine. Kod trgovine, bistroa 3M i kafića Rock Caffe, gdje se naravno možete odmoriti od ne tako dugog dijela rute, skrećemo desno na županijsku cestu koja vodi prema Cetingradu. Laganom vožnjom cestom okruženom mirisnim livadama i predivnim poljima prolazimo slabije naseljenim mjestima Mali Vuković i Donji Kremen, u kojima možete zastati i razmijeniti koju riječ sa pristupačnim domaćinima. Slijede mjesta Tatar Varoš i Ponor, poznata po prostranim vinogradima, te naselje Kuk i Batnoga, u kojem postoji mala sirana Radočaj, gdje možete kušati razne vrste sireva.

Put nas dovodi do Cetingrada, koji se smjestio nedaleko od ruševina srednjovjekovne tvrđave Cetin po kojoj je i sam grad dobio ime. U Cetinu je 1526. godine održan Cetinski Sabor i potpisana Cetingradska povelja koja je odigrala važnu ulogu u hrvatskoj povijesti imenujući Ferdinanda I. Habsburškog za svoga kralja. Za predivan pogled na panoramu ove općine možete se popeti na uzvišeni dio naselja Podcetina koji se smjestio u blizini Cetingrada. Put nastavljamo prolaskom manjim naseljima Srednje Selo i Komesarac te mjestom Kruškovača koje se proteže grebenom iznad polja kojim teče rijeka Korana. Slijedi vožnja naseljem Bogovolja, iz kojeg se prema jugu pruža predivan pogled preko planine Mašvina na Ličku Plješivicu. U tome mirnom mjestu otvorena je prva iz temelja građena džamija u Karlovačkoj županiji. Nedaleko od granice s Bosnom i Hercegovinom, prelaskom koranskog mosta nastavlja se vožnja županijskom cestom preko manjih naselja Furjan, Lađevac i Popovac te se vraćamo prema Slunju i Rastokama.

Preporučeni smjer: Slunj, Gornji Popovac, Lađevačko Selište, Lađevac, Videkić Selo, Lumbardenik, Slunj

Ova kružna ruta srcolikog oblika proteže se od grada Slunja puna 24 kilometra putovima koji najvećim dijelom vode tik uz dvije rijeke, Koranu i Slunjčicu. Ruta vodi vijugavim cestama asfaltnim i makadamskim putem, uređenim biciklističkim stazama. Kao i sve ostale, i ova ruta ima početnu i krajnju točku u slikovitome mjestašcu Rastokama, smještenome na utoku Slunjčice, preko sedrenih slapova, u Koranu. Ovdje se priroda poigrala vodama Slunjčice i stvorila čaroliju koja se često naziva „uvodom u Plitvice“. Mlin, odnosno tradicionalno drveno graditeljstvo okruženo slapovima, postoji još od 17. stoljeća i nezaobilazna je postaja svakog turista. Ovdje pogled svakako zastaje na dva prelijepa mosta, onome iz doba Napoleona, te Tonkovićevu mostu, arhitektonskome djelu profesora Krune Tonkovića. Cesta vodi uz rijeku Koranu kroz naselje Gornji Popovac, gdje se skreće lijevo na glavni makadamski put prema selu Lađevačko Selište, uz nešto više uspona za koje će biti potrebno nešto više pedaliranja. U Gornjem Popovcu nalaze se Matešićeva i Popovićeva špilja koje su pravi primjer krškog podzemlja i bogatstva špiljskih ukrasa, poput stalagmita, stalaktita i fosilnih kanala. One su spojene i s nekoliko sporednih kanala čine jednu od najdužih špilja u Hrvatskoj. Prolaskom Lađevačkim Selištem, naseljima Arapovac i Čamerovac, dolazimo do Lađevca, na čijem ulasku možete uočiti mjesno groblje i crkvu sv. Jurja, zaštitnika lađevačke župe, osnovane 1770. godine.

U središtu sela, kod prodavaonice mješovite robe, skreće se upravo prema spomenutoj crkvi, a neposredno prije uspona, ruta makadamskim putem vodi desno prema Videkić Selu, jednome od mnogih sela župe Lađevac. Skrenete li s rute lijevo , put će vas odvesti u Broćanac, mjesto u kojem se možete odmoriti kod lokalnih ugostitelja, ali i zabaviti u poznatome adrenalinskom parku i konjičkom klubu. Poslije izlaska iz sela slijedi blagi uspon, nakon kojeg se skreće desno te makadamskim putem i kasnije asfaltnom cestom nastavlja kroz naselje Lumbadenik, natrag prema Slunju uz vijugavi tok rijeke Slunjčice.

Preporučeni smjer: Slunj, Cvitović, Gornja Glina, Slunj

Ruta 24 počinje u Rastokama, između dvaju starih mostova, i vodi kroz najslikovitiji dio, biser grada Slunja, prema izlazu u smjeru Karlovca. Već na početku rute puno je izazova za oko, jer tu su najpoznatiji Rastočki slapovi Buk, Hrvoje i Vilina kosa koji su nastajali tisućama godina na utoku rijeke Slunjčice u Koranu. Pozornost će izazvati i stari Napoleonov most preko rijeke Korane, a još više slunjski ljepotan, Tonkovićev most. Arhitektonska građevina profesora Krune Tonkovića – most izgrađen 1959. godine oslonjen, na stijene što se nadvijaju nad Rastoke uz rastočke vedute najprepoznatljivijeg vizualnog simbola Slunja. Na izlazu iz Rastoka prelazi se državna cesta D1 i asfaltiranom cestom te uređenim nogostupom ulazi u Gornje Taborište, industrijsku zonu ovoga kraja koja svakim danom sve više napreduje. Nakon otprilike 800 metara, kod prodavaonice, bistroa 3M i popularnog Rock Caffea, prelazi se županijska cesta Slunj – Cetingrad i nastavlja lijevim odvojkom ceste usponom, vijugavim cestama prema prostranom naselju Cvitović. Na izlasku iz Cvitovića, na vrhu brijega s desne strane ceste izdiže se crkva sv. Nikole, tlocrtno nalik na latinski križ, koja je i dan-danas lijepo uređena, kako izvana tako i u unutrašnjosti. Nadalje se prolaze skretanja prema Skukanima i Donjoj Glini.

Prelazi se most na rječici Glini, koja najvećim dijelom teče u Hrvatskoj, a manjim dijelom na granici uz Bosnu i Hercegovinu te se ulijeva u rijeku Kupu dvadesetak kilometara od grada Gline. Uskoro se skreće desno na makadamski put preko Glinskog Vrela, prema Gornjoj Glini, odakle se asfaltnim putem povratno vozi do županijske ceste Slunj-Cetingrad. Ovdje se skreće desno i preko Kremena, Malog Vukovića i Taborišta, gdje se između ostalog možete opskrbiti hranom i pićem u obližnjim tprodavaonicama, vozi se prema Slunju do izlaska na državnu cestu D1. Na tom raskrižju skreće se lijevo i vozi prema polazišnoj točki ove rute u Rastokama.

Preporučeni smjer: Slunj, Cerovac, Marindolsko Brdo, Mali Vuković, Slunj

Kao i sve ostale rute slunjskog području, i ova 16 km duga kružna ruta započinje u Rastokama te prolazi manjim okolnim naseljima državnim i županijskim cestama, uz odlično uređene nogostupe. Ruta započinje vožnjom Zagrebačkom ulicom s koje se pruža pogled na mnoštvo prštavih slapova nastalih prirodnim rastakanjem rijeke Slunjčice na utoku u Koranu. Skretanjem iz Zagrebačke ulice, državnom cestom D1 vozi se asfaltiranim putem i uređenim nogostupom prema industrijskoj zoni u Gornjem Taborištu. Na samome ulazu u naselje već se može se naslutiti da se ovdje radi „punom parom“, a industrija ovog kraja već dulje je vrijeme u porastu. Po dolasku na prepoznatljivo raskrižje sa županijskom cestom Slunj-Cetingrad, pruža se mogućnost za kratku stanku uz kavu na terasi popularnog Rock Caffea. Nastavak slijedi desnom sporednom cestom odakle se proteže selo Mali Vuković, uz predivne prirodne pejzaže šuma, livada i oranica te raspršenih kuća na obližnjim brežuljcima. Uskom manje prometnom cestom uz nekoliko manjih i većih uspona penjemo se prema Marindolskom Brdu, naseljenome mjestu punom živopisnih boja voćnjaka i mirisnih livada. Ruta dalje vodi prema prostranom naselju Cvitović. Ovaj kraj nekoć je bio sjedište snažnog i mnogobrojnog plemena Ladihovića (Ladyhovich) te se pretpostavlja da se i naselje Cvitović nekada zvalo Ladihović. Ladihovičko pleme okupljalo se u klupama župne crkve sv. Nikole, sagrađene na brdu Brkašica (n/m 361 m). Ova katolička crkva danas je lijepa i pomno uređena te ne sumnjamo da će te se kratko zaustaviti i iz putnih torba izvaditi fotoaparate. Slijedi spuštanje vijugavim cestama prema središtu mjesta.

Nakon otprilike jednog kilometra skrećemo desno na makadamsku cestu koja vodi kroz gustu zelenu šumu prema Donjem i Gornjem Cerovcu. Lagano spuštanje nastavlja se putevima koji vode tik uz naseljeno mjesto Donje Taborište. Po povratku na glavnu cestu, vožnju privodimo kraju biciklirajući nogostupom glavne ceste usporedno s tokom rijeke Korane sve do Rastoka. Staza je osmišljena uz veće visinske razlike, a unatoč uređenim asfaltiranim nogostupima, preporuča se i vožnja brdskim ili trekking-biciklima.

Preporučeni smjer: Slunj, Lumbardenik, Broćanac

Ruta 26 zamišljena je kao poveznica grada Slunja, odnosno Rastoka, i sela Broćanca, a jedina nije kružna, nego se istim putem vraća do polazišta u Rastokama. Rriječ je o nešto kraćoj stazi koju gotovo cijelim putem prati vijugavi tok rijeke Slunjčice. Kao i sve ostale, kreće iz slikovitog naselja Rastoke, između dvaju starih mostova na Slunjčici i Korani, prelazi državnu cestu D1 i vodi prema Lađevcu. No, već poslije nekoliko stotina metara, nakon što se prošao magazin iz doba Napoleona, s lijeve strane i stari grad slunjskih Frankopana s desne, skreće se desno u Lumbardenik Selo. Asfaltna cesta koja vodi kroz to naselje prolazi dalje u blizini obližnjeg sela Donji Popovac te na kraju prelazi u makadamski put koji iznad rijeke Slunjčice vodi do raskrižja asfaltne ceste što spaja Broćanac i Videkić Selo, nastalo odvajanjem od obližnjeg sela Donji Lađevac. Šumskim putem stiže se u selo Broćanac, koje nudi mnogo pogodnosti za odličan aktivni odmor i vrhunsku zabavu. Ruta ovdje završava uz predivan pogled na 537 metara visoku Broćansku kosu, jednoj u nizu mnogobrojnih brda ponad Broćanca. Želite li se odmoriti u netaknutoj prirodi, uživajući u tišini koju narušava samo cvrkut ptica, na pravom ste mjestu. Oni koji vole prirodu i vožnju biciklom, novu i drugačiju dozu adrenalina mogu pronaći u Konjičkom centru Rastoke i braniteljskoj zadruzi Aktivni odmor BTZ.
U sklopu rekreacijskog centra, osim jahanja, nudi se i vožnja quadovima šumskim putevima te streličarstvo, a također možete s društvom zaigrati i paintball. U blizini se nalazi i planinarska staza Melnica s uređenom šetnicom do samog izvora rijeke Slunjčice. Stoga pripremite fotoaparate, „naoružajte“ se dobrom voljom i uputite se u laganu šetnju uz vodu. Iako je ruta zamišljena tako da se povratno vraća istim putem na polazište, cikloturisti se odande mogu uputiti i dalje biciklističkom stazom uza samu rijeku Slunjčicu, čak do 50 kilometara uzduž rijeke.

Preporučeni smjer: Slunj, šuma Jelvik, Donji Popovac, Lumbardenik, Slunj

Kružna ruta 27 najkraća je ruta, ali u tih nepunih sedam i pol kilometara nudi puno zanimljivosti i prilika za poseban doživljaj ugode zbog boravka u prirodi. Bicikliranje započinje na utoku rijeke Slunjčice u rijeku Koranu, u mjestu Rastoke. Ovdje se priroda poigrala modrozelenim vodama rijeke Slunjčice i rastočila ih u mnoštvo prštavih slapova i slapića od kojih su najljepši Buk, Hrvoje i Vilina kosa. Uspinjući se malo brdovitijim putem, nastavlja se pokraj gradine prema glavnoj cesti gdje se već nazire magazin Napoleonova žitnica, arsenal s početka 19. stoljeća. Ruta vodi neposredno uz spomenuti magazin koji je gradio maršal Marmont, vojskovođa koji je ratni put prošao neprestano uza sebe imajući čak 600 svezaka knjiga, dok je u Slunju dubok trag ostavio ne samo gradeći magazin i most na Korani, nego je od Rastoka stvorio i naselje, potaknuvši mlinare da se i nasele uz mlinice u koje su dotad dolazili samo da bi mljeli žito. Zbog skladnosti povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine, Rastoke su nezaobilazno mjesto posjeta za svakog cikloturista. Staza dalje vodi uzbrdo, gdje nakon nekoliko stotina metara ulazimo u prostranu neodoljivu šumu Jelvik izraslu ponad rijeke Korane. Ovdje se možete ugodno odmoriti uz piknik i uživanje u hladu borovih šuma, a za samo par minuta i spustiti do prve obližnje plaže kako biste se i okupali. Jedan put vodi i do lovačke kuće gdje se ponekad održava škola za izviđače.

Nakon aktivnog odmora na obalama Korane, slijedeći put šume, dolazimo do dijela gdje se ruta spaja na županijsku cestu Slunj–Lađevac. Ondje se skreće lijevo, vozi se asfaltnom cestom oko jednog kilometra, pa se skreće desno u naselje Donji Popovac (tzv. Srednje Selo). Iz naselja se dalje vozi makadamskim putem koji povezuje Donji Popovac i Lumbardenik. Po dolasku na asfaltnu cestu, rutom dalje bicikliramo kroz Lumbardenik pored mnoštva predivnih oranica, vinograda i voćnjaka. Slijedi povratak uz rijeku Slunjčicu prema Slunju, odnosno polazištu u Rastokama gdje se prije samoga kraja staze prolazi pokraj starog grada slunjskih Frankopana.

Preporučeni smjer: Rakovica, Oštarski Stanovi, Rakovičko Selište, Rakovica

Ova jednostavna i manje zahtjevna ruta zamišljena je tako da počinje i završava u centru općine Rakovica, tvoreći kružnu stazu dugu oko 8 km. Od centra Rakovice kreće lagana vožnja nogostupom državne ceste D1. Već nakon nekoliko stotina metara vožnje, biciklisti s desne strane mogu vidjeti stari spomenik žrtvama Domovinskog rata. Agresija na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata (1991– 1995.) na ovom je području ostavila velike materijalne štete i velik broj ljudskih žrtava pa je ovaj spomenik podignut braniteljima i žrtvama rata netom nakon oslobođenja. Nakon 2 km lagane vožnje, skreće se na sporednu cestu koja vodi u općinsko naselje Oštarski Stanovi. Duž naselja vidi se mnoštvo apartmana i kuća za odmor s prelijepim vrtovima i okućnicama. Po izlasku iz naselja Oštarski Stanovi vraćamo se na istu državnu cestu s koje smo prethodno skrenuli. U blizini samog raskrižja nalazi se Turistički centar i restoran Marko, poznat po ugodnome okruženju i vrhunskoj hrani. Svakako predlažemo kraće zaustavljanje ako ste zainteresirani, ali ne zadugo, jer ruta je tek na pola puta. Sada tek kreće uživanje u vožnji nakon ponovnog skretanja sa D1 prema naselju Rakovičko Selište koje je povijesno pripadalo sastavu stare općine Slunj. Poljskim putom, asfaltom i makadamom vozi se oko 3 kilometra kroz to manje naseljeno mirno mjesto. Taj dio rute okružen je zelenilom, s lijeve strane šumom i s desne strane livadom, kao i poljima punih šarenih boja i raspjevanih zvukova ptica što će i one koji slušaju glazbu u vožnji natjerati da skinu slušalice. .

To je pokazatelj da se stanovništvo ovog kraja osim turizmom, bavi i poljodjelstvom. Po izlasku iz naselja Rakovičko Selište vraćamo se ponovno na državnu cestu, lagano završavajući ovu kružnu rutu istim putom gdje je ruta i započela, samo u suprotnome smjeru. Po dolasku u centar Rakovice, predlažemo opuštanje i finu „papicu“ u obližnjem fastfoodu ili kafiću. Ova osnovna ruta s malom visinskom razlikom omogućava dobru zabavu i ne prevelik umor, čak i za one koji se ne mogu pohvaliti dobrom kondicijom.

Preporučeni smjer: Rakovica, Grabovac Drežnički, Stara Kršlja, Rakovica

Ova kružna ruta dijelom se preklapa s rutom 31, ali vožnjom u suprotnome smjeru. Ruta najvećim dijelom prolazi sporednim cestama i putovima kroz mirna i manje naseljena mjesta, uz vrlo kratku vožnju dionicama državne ceste. Iz centra Rakovice kreće se nogostupom državne ceste D1 prolazeći pritom pokraj memorijalnog spomenika braniteljima i žrtvama Domovinskog rata iz devedesetih godina. Nekoliko stotina metara nakon spomenika silazi se s državne ceste i nastavlja dalje sporednom asfaltiranom cestom kroz prekrasno naselje Rakovačko Selište, sve do šumskog naselja Grabovac Drežnički. Šumovitim, slabo naseljenim područjem nastavlja se dalje do skretanja za selo Stara Kršlja. Nakon skretanja slijedi 2 km šumskog puta i vožnja makadamom uz poneku šumsku kućicu pokraj puta te neizostavni cvrkut ptica. Po dolasku u selo bicikliste očekuje predivan prizor livada, oranica i prostranih pašnjaka. Selo Stara Kršlja inače je nastalo izdvajanjem dijela naselja Mašvina, a dio je i Nacionalnog parka Plitvička jezera. Selo se nalazi svega nekoliko kilometara od rijeke Korane i granice s Bosnom i Hercegovinom. Nedaleko od tog područja nalazi se putokaz prema selu Nova Kršlja i zanimljivom prirodnom fenomenu, Baraćevim špiljama, vrijednima svakog posjeta. Riječ je o idiličnoj lokaciji s malim uređenim parkom za zabavu, parkingom za bicikle te mjestom za odmor, što jamči siguran daljnji nastavak puta.

Nakon kraćeg obilaska rubnih dijelova sela Stara Kršlja, ruta dalje vodi vijugavom asfaltiranom cestom povratno do centra Rakovice. Po povratku predlažemo kraće zaustavljanje na odmorištu Forest Resort, nakon otprilike 2 km. Odmorište krase prelijepi apartmani i vidikovci s pogledom na ogromno prirodno zemljište prepuno šuma, potoka, divljih životinja, livada i polja te izgrađenih područja s različitim sadržajima kojima je teško odoljeti. Po završetku biciklističke rute u centru Rakovice predlaže se opuštanje i fina „papica“ u obližnjem fast-foodu ili kafiću. Ova ruta od oko 12 km nešto je dulja i zahtjevnija, ali uz manje visinske razlike. Biciklistima se uz dobru kondiciju svakako preporuča vožnja u skupinama. S obzirom na dulji neasfaltirani šumski put, bila bi poželjna i vožnja dobro opremljenim brdskim biciklima.

Preporučeni smjer: Korita, Jelov Klanac, Brajdić Selo, Grabovac, Lipovača, Drežnik Grad, Čatrnja, Selište Drežničko, Korita

Nakon nešto jednostavnijih ruta 31 i 32, na red dolazi zahtjevnija ruta Plitvičkih dolina dužine oko 40 kilometara. Staza prolazi lokalnim naseljima Rakovice sve do Brajdić Sela, uz visinsku razliku od 231 metar. Iz slabo naseljenog šumovitog mjesta Korita kreće se makadamskom stazom do turističke atrakcije mjesta Jelov Klanac, gdje se možete prepustiti čarima netaknute prirode. Iz centra Jelovog Klanca odlazimo desno prema malom naselju Brajdić Selo, koje je oslobođeno i obnovljeno tijekom 1995. godine, nakon što je bilo potpuno uništeno u Domovinskom ratu. Nakon kratkog posjeta, spajamo se dalje na državnu cestu D1 gdje pozivamo na oprez zbog povećanog prometa. Nogostupom vozimo dalje do jednog dijela naselja Grabovac gdje možete okusiti domaće proizvode obiteljskih gospodarstava u sklopu eko-etno tržnice. Uz kraću stanku, put nas dalje vodi sporednom cestom prema rubnome dijelu naselja Stara i Nova Kršlja, točnije prema prirodnome fenomenu Baraćeve špilje. Nakon lagane vožnje cestom okruženom šarenim poljima i oranicama, stižemo do tog zaštićenog područja koje krasi nekoliko speleoloških objekata uz rijetke vrste flore i faune. Uređeni park, parking za bicikle te mjesto za odmor znak su za mali predah prije povratka u ovaj značajan krajobraz. Po povratku slijedi vožnja prema malome pitomom selu Lipovača, smještenome ispod istoimenog brdašca. Ruta nas dalje vodi makadamskom poučnom stazom do Drežnik Grada, čiji se najzanimljiviji dio, Stari grad Drežnik, nalazi na rubnome dijelu.
Stari grad čini utvrda s bogatom povijesti koja se nalazi na litici iznad strmog kanjona rijeke Korane. Preporučamo kratko razgledavanje uz neizostavno fotografiranje. Slijedi nastavak rute prema izdvojenome naselju Čatrnja koje je dobilo ime po spremnicima kišnice što se slijevala iz slivnika kuća. Prolazimo središtem Čatrnje i dalje nas državna cesta vodi do mjesta Selište Drežničko, gdje imate dosta prilika za odmor u povelikom broju restorana. Šumskim putom dolazimo do krajnje točke ove zanimljive vožnje u mjestu Korita iz kojeg smo i krenuli na ovaj izlet. Napomena je kako je ovo vrlo zahtjevna ruta namijenjena skupinama dobro opremljenih i zahtjevnih biciklista.

Preporučeni smjer: Rakovica, Jelov Klanac, Biljevina (Saborsko)

Nakon nešto lakših ruta 31 i 32, slijedi jedna od zahtjevnijih, koja spaja dvije općine, spojna ruta dužine 15-ak kilometara te s nešto većom visinskom razlikom, od oko 410 metara. Da se radi o zahtjevnijoj ruti govori podatak o više uzlaznih putanja dugačkih i do 500 metara. Ova ruta najvećim dijelom vodi prirodnim nezagađenim i očišćenim šumskim putovima. Ruta je zamišljena tako da kreće iz centra Rakovice gdje se između ostalog, prije samog putovanja, biciklisti mogu opskrbiti u nekoj od obližnjih prodavaonica. Kreće se asfaltiranom cestom prema Jelovom Klancu, koja započinje u blizini Osnovne škole Eugena Kvaternika, nazvanoj prema vođi Rakovačke bune. Za one koji žele uživati u jahanju i opustiti se od užurbane svakodnevice, preporučamo posjet konjičkome klubu na ranču u Jelovom Klancu kojim upravljaju Iris Croatica i KK “Equs Croaticus”. Konji se napajaju s izvora, nesputano kreću u živopisnoj prirodi i uživaju ljubav, kako domaćina, tako i polaznika škole jahanja. Za one iskusnije, izazov su višednevni izleti ili trekking-ture i terensko jahanje s vodičem uz rub Nacionalnog parka Plitvička jezera. Nastavak slijedi makadamskim putom kroz gustu borovu šumu čija će ljepota i miris u vama probuditi strasti. Slijedi nastavak biciklističke avanture vijugavim šumskim putovima i tako se stiže u naselje Biljevina, u sklopu susjedne Općine Saborsko. Radi se o pretežito brdskome području smještenom u zakrivljenoj dugoj i uskoj kotlini, a jednim dijelom nalazi se i u sklopu Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Područje Saborskog obiluje planinskim potocima, jezerima, gustom nezagađenom šumom i nebrojenim vrstama divljih životinja. Kako bi i dalje ostala očuvana, mnoga su područja općine Saborsko zaštićena te se u budućnosti teži očuvanju prirode uz nezagađenu zemlju, čiste vode, svježi zrak te posebno veliki mir koji se osjeti posvuda. U Saborskom je predviđeno završavanje rute, no uvijek postoji mogućnost za nastavak šumske avanture nastavnim putovima državnom cestom D42, prema gradu Ogulinu ili povratno prema Selištu Drežničkom, u sklopu općine Rakovica. Budući da ruta najvećim dijelom prolazim šumskim putom preporučuje se vožnja u skupinama, ali i što manje neplaniranih skretanja s označene biciklističke staze.

Preporučeni smjer: Selište Drežničko, Čatrnja, Drežnik Grad, Lipovača, Grabovac, Irinovac

Dužina staze nazvane R35 iznosi 27,9 kilometara, uz visinsku razliku od svega 102 metra. Rriječ je o dosta zahtjevnoj biciklističkoj stazi za koju su potrebni dobra kondicija i ujednačen tempo. Kao preporučena početna točka navodi se naselje Selište Drežničko, odakle se državnom cestom D1, uređenim nogostupom i asfaltiranim dijelom uz manje dionice makadama, vozi prema izdvojenome naselju Čatrnja, koje je dobilo ime po spremnicima kišnice koja se slijeva iz slivnika kuća. Iz središta Čatrnje odlazi se desno, poljskim putom prema mjestu Drežnik Grad, koji krase kamene zidine s dvije četverokutne i jednom okruglom kulom još iz doba turske agresije. Nastavljamo dalje nogostupom do manje naseljenog mjesta Lipovača. Slijedi put prema trajno zaštićenom značajnom krajobrazu, Baraćevim špiljama. Čitavo zaštićeno područje prepoznatljivog imena sastoji se od nekoliko speleoloških objekata. Prema usmenoj predaji ovdašnjih ljudi, ime špilja potječe od nekog Baraća koji je kod ovih špilja u junačkome megdanu savladao bijesnog turskog gorostasa, te zaslužio tu čast. Nakon kraćeg zadržavanja i istraživanja špilja, slijedi povratak na asfaltiranu cestu koja vodi prema naselju Grabovac, gdje se između mnoštva apartmana nudi i onaj s uslugama bike & bed. Želite li doznati nešto više informacija o biciklističkim stazama u blizini, prodavaonicama i servisima bicikala, ali i osigurati privremeni smještaj za svoje bicikle, na pravome ste mjestu.

Također, u sklopu Grabovca preporučamo obavezan odlazak do obližnje eko-etno tržnice, gdje će vam obiteljska gospodarstva ovih krajeva ponuditi autohtone, ekološke, domaće kvalitetne prehrambene proizvode. Vjerujemo da će te u velikome izboru sireva, pekmeza, ljekovitih bilja, rakija i vina, suvenira te eko voća i povrća, pronaći nešto zanimljivo, novo i ukusno. Ruta dalje vodi poljskim putom prema malome mjestu Irinovcu, u kojem se nalazi farma i poznati Ranch Terra. Ovdje je moguće doživjeti jedinstveno iskustvo s njihovim konjima, učiti o njima te jahati u prekrasnome krajoliku bez obzira na to je li riječ o iskusnome jahaču ili početniku. Uza sve to, tijekom boravka na tom području nudi se i izvrstan smještaj u sklopu Hotela Terra. Iz Irinovca nastavljamo desno, poljskim putom do centra Čatrnje, ali ovoga puta idemo sporednom cestom te prolazimo pored kampa s drvenim bungalovima koji je smješten na visoravni iznad rijeke Korane. Ovdje gosti mogu uživati u šetnji stazom koja prolazi iznad kanjona rijeke. Ovu biciklističku turu završavamo povratkom na državnu cestu vožnjom prema polazišnoj točki ovog bogatog i pomalo napornog izleta.

Preporučeni smjer: Drežničko Selište, Korana

Ova spojna ruta dužine oko 2.5 km spaja mjesta Selište Drežničko i Korana, a najvećim dijelom vozi se asfaltiranim nogostupom. Iako vrlo kratka, ruta je upotpunjena predivnim pejzažima, kao i atraktivnim parkovima uz rijeku Koranu. Kao polazišna točka preporuča se područje smješteno na državnoj cesti D1 u blizini malog mjesta Čatrnja. Već nakon nekoliko stotina metara, na prvome skretanju desno, ulazimo u naseljeno područje prepuno apartmana i kuća te predivnih mirisnih livada i polja. Šumski put vodi nas dalje vijugavim cestama prema naselju Selište Drežničko, čiji središnji dio krasi rimokatolička crkva Blažene Djevice Marije Pomoćnice. U blizina naselja vrijedi posjetiti i manje penjalište Gajina pećina. Za izletnike adrenalinskoga duha, preporuča se kratko skretanje s rute te penjanje na stijenu koja se nalazi tik uz prekrasnu rijeku Koranu. Uz penjanje se možete osvježiti u samoj rijeci, ali uvijek na raspolaganju ostaje i vožnja čamcem, kajaking ili rafting nizvodnim putom nabujalom rijekom Koranom. Iz Selišta Drežničkog slijedi kratak povratak na državnu cestu, stoga oprez od prometa. Ubrzo zatim nailazi se na adrenalinski park Plitvice, prije samog spajanja na državnu cestu D42. Prije skretanja s glavne ceste, u samome kanjonu rijeke Korane smješten je park koji kao glavnu atrakciju nudi vožnju ZIP-lineom čija se dužina proteže čak do 300 metara: polazi s litice i prolazi kroz krošnje drveća, preko polja, s vrlo atraktivnim pogledom na kanjon rijeke. Svakako ćete doživjeti nezaboravnu navalu adrenalina i pobijediti eventualni strah od visine.

Biciklističku rutu zatim privodimo kraju vožnjom već spomenutom cestom D42 prema naseljenome mjestu Korana, koje je ime dobilo prema istoimenoj obližnjoj rijeci. Makadamskim putom do Korane slijedi nešto veći uspon uz odvajanje s ceste D42 te zatim lagano spuštanje u naselje. U kanjonu rijeke Korane, u naselju Korana nalaze se vodenica i pilana obitelji Špoljarić. Rijeka Korana ovdje je tijekom 19. i početkom 20. stoljeća pokretala 5 mlinova koji su mljeli žitarice. Danas možete razgledati samo jedan, koji je potpuno očuvan i obnovljen te još uvijek u funkciji. To je mlin obitelji Špoljarić u sklopu kojega se nalazi i jedina sačuvana gospodarska građevina koja koristi snagu vode za piljenje drva (trupaca) na području NP Plitvička jezera i cijelom području Ličko-senjske županije, a vjerojatno i šire. Uz ugodno gostoprimstvo obitelji Špoljarić moguće su i demonstracije rada pilane prethodno najavljenim grupama. Ovu ne baš dugu spojnu rutu završavamo upravo u ovome mjestu, a staza se na ovom području dalje spaja sa stazom Plitvičkih jezera PJ 59 pa je moguć i nastavak cikloturizma putovima Nacionalnog parka u susjednoj Ličko-senjskoj županiji.

Preporučeni smjer: Drežnik Grad, Sadilovac, Lipovača, Nova Kršlja, Grabovac, Irinovac

Nakon prve dvije, lakše biciklističke ture preko Oštarskih Stanova i do mjesta Stare Kršlje, obilaska lokalnih mjesta u sklopu Rakovice i Saborskog, te dviju ruta do rijeke Korane i Baraćevih špilja, vrijeme je za dugoprugašku rutu do Irinovca. Ovom biciklističkom rutom dugom oko 27 km zaključujemo lagano mnoge prijeđene kilometre Plitvičkom dolinom na području sjeverno od Plitvičkih jezera. Kružnu rutu preporučeno je započeti u središtu Grabovca, odakle se kreće prema selu Novoj Kršlji, uz neizostavni posjet spleološkome nalazištu Baraćeve špilje, smještenome na rubnom dijelu naselja. Cvrkut ptica i žuborenje malog potočića po imenu Kršlja odmah će ostaviti dojam mirnog i skromnog mjesta. U vapnenačkim stijenama stvoreno je mnoštvo stalaktita, stalagmita i stalagnata, a u špilji je pronađeno i mnoštvo arheoloških predmeta, poput kamene sjekire ili narukvice iz 7. st. pr. Krista. Slijedi povratak istom cestom uz skretanje prema Lipovači, gdje se može vidjeti jedan od mnogobrojnih spomenika civilnim žrtvama rata. Slijedi nastavak poljskim putom punim živopisnih boja prostranih livada i polja. Putom se stiže u nenaseljeno, opustošeno kordunsko selo Sadilovac na čijem je području Karlovačka mljekara KIM davno imala ogromnu farmu. Na području sela može se posjetiti i hram Rođenja Presvete Bogorodice koji datira još iz davne 1826. godine, a obnavljan je nebrojeno puta. Ciklo-turu nastavljamo dolaskom u Drežnik Grad čije središte krasi nekoliko obiteljskih kuća, kao i crkva sv. Antuna Padovanskog iz 1883. godine s obližnjim župnim stanom.

Vrijedi spomenuti kako je donaciju od 7000 guldena za izgradnju crkve dao čak i car Franjo Josip. Svakako vrijedi posjetiti i staru jezgru grada, čiji se ostaci tvrđave iz doba turske agresije još i danas naziru. Nakon kratkog razgledavanja, nogostupom i poljskim putom od obližnjeg sela Čatrnja, rutu malo-pomalo privoditmo kraju odlaskom u Irinovac, gdje se turistima nudi hotelski smještaj te aktivni odmor u sklopu Rancha i Hotela Terra. Slijedi povratak na državnu cestu koja vodi prema centru Grabovca. Za kraj preostaje opuštanje uz obilazak eko-etno tržnice, šetnju prirodom, ali i dodatne aktivnosti poput sportskog penjanja i kajakarenja, jahanja, paintballa i sličnog. Za one nešto umornije uvijek postoji mogućnost odmora na prostranim terasama u nekome od hotela i resorta te kušnje tradicionalne hrvatske kuhinje i ličkih specijaliteta..

Preporučeni smjer: Rakovica – Nova Kršlja – Kordunski Ljeskovac – Basara – Koranski Lug – Donji Furjan – Lađevac – Gornji Popovac – Slunj

Posljednja biciklistička ruta u Općini Rakovica, dužine oko 39 kilometara i visinske razlike od 144 metra, zamišljena je kao spojnica dviju općina, povezujući tako dva najbliža velika mjesta, Rakovicu i Slunj. Većim dijelom, ova ruta ide makadamskim putom, a tek malim dijelom asfaltnom cestom kroz naseljena i dinamičnija područja. Ubraja se u zahtjevnije rute, ne samo zbog duljine, već i zbog duljine uzlaznih dionica. Posebnost je ove rute to što većim dijelom prolazi uza samu državnu granicu sa Bosnom i Hercegovinom, pa je ondje moguće i patroliranje granične policije. Preporuča se vožnja u skupinama s obzirom na duljinu rute i mnoga nenaseljena područja. Kako najčešće kreću rute u ovoj općini, tako i ova polazi iz središta Rakovice. Ona iz središta grada prolazi kroz naselje Rakovičko selište do Rakovica Forest Resorta, poznatog po ugodnome smještaju i raznovrsnim aktivnostima kao što su jahanje i biciklizam. Slijedimo cestu okruženu livadama, poljima i pokojom privatnom kućicom ili apartmanom. Put nas dalje vodi do mjesta Nova Kršlja, vožnjom usporedo sa potočićem Kršlja u čijoj se blizini često vode jahačke ture obližnjih konjičkih klubova. Na rubnome dijelu sela smještene su Baraćeve špilje poznate kao jedinstvena destinacija za nezaboravnu pustolovnu avanturu. Ime su dobile po mađarskoj riječi Barác koja znači prijatelj, što je zapravo simboliziralo prijateljstvo između Hrvata i Mađara na tome području. Upravo zbog tih špilja općina je proglašena “speleološkim eldoradom”.

Makadamskim putom vozi se do mjesta Kordunski Ljeskovac, opustošenog sela u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Ondje počinje uzbudljiva vožnja kroz nekoliko mirnih šumovitih naselja. Usporedo uz rijeku Koranu uzvodnim putom vozimo se kroz slabije naseljena mjesta Basara i Koranski Lug. Prolaskom kroz mirna opustošena mjesta, makadamskim putom približavamo se Općini Slunj, ulaskom u naselje Donji Furjan. Nadalje slijede mjesta Lađevac, Gornji Popovac i naposljetku sami grad Slunj. Na završetku rute predlažemo razgledavanje grada uz neizostavan posjet vodeničarskome naselju Rastoke, nastalome prelijevanjem rijeke Slunjčice preko sedrenih stijena u rijeku Koranu. Naselje je pod posebnom zaštitom zbog svoje prirodne, etnografske i arhitektonske vrijednosti.

Preporučeni smjer: Početak je u Kučinić Selu koje je udaljeno nekoliko kilometara od grada Ogulina. Na samom križanju krećemo prema selu Dujmići i Desmericama pa kroz Lug, Ribariće, Svetu Nedjelju i Sabljake natrag do Kučinić sela.
Jezero Sabljaci sagrađeno je pedesetih godina prošlog stoljeća, a prije je njegovom sredinom teklo korito rijeke Zagorske Mrežnice. Za vožnje kroz Dujmiće prema Desmericama, jezero je s lijeve strane. Na ovom potezu se najljepše vide kormorani i divlje patke koje zime provode na jezeru. Vozimo se i pored brane koja nije zamjetna jer veličina jezera odvlači pažnju prema dijelu gdje se savija i ide u zaljev. To jezero je jedanaesto po veličini u Hrvatskoj i u njemu ima svih slatkovodnih ribljih vrsta. Ovim dijelom rute nema većih uspona, ali čim prođemo Dujmiće slijedi veći uspon prema Desmericama. Uspon se vozi asfaltnom cestom kroz hlad šume i nakon uspona slijedi spuštanje kroz Lug pa kroz Ribariće i Svetu Nedjelju do kraja rute.
Ovdje se pružaju divni vidici. Gotovo uvijek ima labudova, a na obalama se nude razne aktivnosti. U Ribarićima se nalazi i Bike park koji nudi bolji uvid u lokalne šumske rute biciklom.

Kroz Ribariće i Svetu Nedjelju pogled plijene velike oranice oko jezera od kojih svaka obiluje mineralima i vlagom u kojoj uspijeva poznato ogulinsko zelje. Zemlja je crna, sitna i puna minerala, a u toj mikroklimi ogulinsko zelje jako dobro uspijeva. Ako k tome dodamo tradicionalan način kiseljenja, dobijemo poznati proizvod.
Zatim se vozi se lijepim asfaltom. Na raskršću iza kampa Sabljaci, koji u svojoj ponudi ima i iznajmljivanje bicikala, prije mosta skrenete lijevo prema jezeru. Vozeći se kroz vikend naselje možete uživati u panoramskom pogledu na put koji ste prošli na početku rute. Dječje igralište, odbojka na pijesku, mini bar i molovi – aktivna su i frekventna mjesta na jezeru tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci. Ponuda restorana i privatnog smještaja je dobra, a ruta bogata prirodnim ljepotama i krajolicima koji zaustavljaju dah.

Preporučeni smjer: Ogulin centar – Puškarići – Hreljin Ogulinski – Vitunj – Puškarići – Klanci – Vučić Selo – Bolnička cesta – Ogulin centar

Biciklistička lokalna Ruta Dobra označena je putokaznim znakovima i pločama. Cijelim putem je asfaltna prometnica, a mali dio makadama je uz jezero Bukovnik. Iz središta grada ruta ide prema zapadu i uz male uzbrdice i nizbrdice za dva kilometra prolazi se pored sela Puškarići i nastavlja ravno prema Hreljinu Ogulinskom. Taman na dijelu kad ugledate Dobru kako žubori i brzo i bistro, odvaja se put lijevom stranom prema Jasenku/Bjelskom/Bjelolasici i ravno uz Dobru prema Hreljinu Ogulinskom. Na putu se vide lijepo obrađeni i uređeni vrtovi, voćnjaci, obiteljske kuće, vikendice i, kako kuće i sela ostaju van vidokruga,  čini se kako  se otvara pogled na Klek kao projekcija na velikom platnu.

Tu je lijepo zastati i obratiti pažnju na Molinarijev most preko Dobre. On predstavlja početak Rudolfine, ceste koja povezuje Ogulin s Novim Vinodolskim. Ime je dobila po careviću Rudolfu, sinu Franje Josipa I. Most je sagrađen 1874. godine i nosi ime Antuna Mollinarya, upravitelja Vojne krajine. S mosta se lijepo vidi mlin u Puškarićima na Dobri koji je dan-danas u funkciji i moguće ga je posjetiti uz prethodnu najavu. Na biciklističkoj ruti smo, ujedno i na ruti bajke,  a na ruti bajke na mlinu imamo Nevu Nevičicu. 🙂
Put nas vodi do Hreljina pa prema Vitunju. U Vitunju rijeka Vitunjčica kroz slikovite predijele ispod Kleka, livade i šume brzo utječe u Gornju Dobru koja onda utječe u Bukovnik.Na putu prema Klancima je mostić koji povezuje obale Dobre, a kad ga se prijeđe vozi se ispod bogate Kapelske šume s jedne strane i jezera Bukovnik na Dobri s druge.Do Bukovnika i Pećnika običavaju Ogulinci ljeti izletiti.  Ogulinski trgovac D. Mucek 1879. godine je u ugodnoj hladovini podigao malu kapelicu posvećenu sv. Ivanu, pod kojom na liticu probija vrelo bistre i hladne vode te odmah ponire i teče ispod zemlje oko šesnaest metara, a zatim se kao potok Bukovnik izlijeva u Dobru. Dok nije Ogulin imao vodovoda, ogulinske cure su dolazile ovamo po vodu.
Divlje patke i labudovi redoviti su stanovnici ovog dijela rute.

Čas Vijugavim, čas ravnim putem, s Dobrom s lijeve strane i selima, brežuljcima, ljudima i kućama s desne, brzo ste u gradu i kroz Bolničku ulicu zatvarate krug od 16.8 kilometara vožnje biciklom.
Nalazimo se na samoj točki nastanka grada i kojim god putem krenuli nagledat ćemo se prirodnih ljepota, običaja, oblika, rijeka i planina smještenih u prostranoj udolini. Ovdje je vrijeme provedeno za uživanje u vožnji biciklom odabir.